Nova "desetka" Intera govorio je u intervjuu za "Gazetu" o novom početku u Interu, odrastanju pod NATO bombama, idolima Mijatoviću i Savićeviću, pobijeđenom strahu od "desetke".
Već na prvoj utakmici na Đuzepe Meaci, Stevan Jovetić (26) pokazao je kolikoće biti pojačanje za Inter. U poslednjim trenucima utakmice protiv Atalante, zatresao je mrežu ta konačnih 1:0 i digao stadion na noge.
Spektakularan način da se počne u novom klubu.
Pripremajući se za naredni meč i gostovanje Karpiju (nedjelja, 20.45), Stevan je dao opširan intervju za list "Gazeta delo Sport", u kojem je osmjehom odgovorio na konstataciju novinara:
- "Nerazuri" su ti uvijek bili sudbina. Ili slučajnošću ili kroz tvoje majstorije.
"Da li aludirate na moj prvi gol u Seriji A?", pitanjem je odgovorio novi ljubimac navijača Intera.
"Zapravo, u pravu ste. Postigao sam protiv Atalante (prvi gol) i u dresu Fiorentine, sa penala i to je bilo za pobjedu 2:1. Prije neko veče, takođe je protivnik bio tim iz Bergama, a sticaj okolnosti je i to da sam igrao i za Partizan u prijateljskoj utakmici protiv Intera prije osam godina. Tada je takođe trener bio Roberto Manćini", podsjetio se.
Ovako je izgledao gol kojeg se Jovetić sjetio.
Prvi susret u kojem je bio na istoj strani sa navijačima Intera protekao je odlično.
"Prošao sam kroz sličnu situaciju i u Firenci, kada sam postigao gol protiv Sportinga, kojim smo ušli u Ligu šampiona. Sjajan je osjećaj pogoditi na takav način, na samo minut do kraja debija na mom novom stadionu... Svi su bili van sebe od sreće. Čak i ja. Činilo mi se da svi navijači hoće da me zagrle. Osjetio sam se praktično kao da su svi dolje, sa mnom na terenu", prisjetio se Jovetić momenta koji neće zaboraviti.
Na njegovim leđima je sada "desetka". Prethodno je nosio Mateo Kovačić. Kako je tako brzo prešao na leđa Crnogorca?
"Kao prvo, Mateo, koji mi je prijatelj, otišao je iz kluba. Na dan njegovog prelaska u Real Madrid, pomislio sam da tražim nešto za šta nikad nisam imao hrabrosti. Osmicu sam uvijek nosio zbog (Predraga) Mijatovića i (Dejana) Savićevića. Onda sam nosio '35', koji sam zadužio u Partizanu, jer su drugi brojevi bili zauzeti".
Sada je vrijeme za "najtežu" cifru na leđima.
"Odlučio sam da probam i da zatražim taj broj. Pitao sam tim menadžera Andreu Romea, pitao sam i klupskog menadžera Dejana Stankovića, koji mi je kao stariji brat, a pitao sam i Havijera Zanetija (sada visokog funkcionera kluba) da li je moguće da promijenim broj".
"Broj '10' bio je slobodan, dozvolili su mi da ga obučem i san mi se ostvario",
Šta je još sanjao kao klinac, odrastajući i tokom NATO agresije.
"Fudbal. Uvijek sam sanjao i maštao o fudbalu... Imao sam oko 10 godiina i igrali bismo na ulicama Podgorice. U određenom trenutku, svakog dana bi se čule sirene. To nije bio zvuk sudije koji duva u pištaljku, već zvuk upozorenja da će bombe padati po Crnoj Gori i po mom gradu"
"Tada bismo potrčali. Sklanjali bismo se u kuće i zajedno bismo se molili da nas ne pogode bombe koje je bacao NATO. Kada odrastate u takvoj situacijii, postanete manje plašljivi od brojnih stvari", dodao je Jovetić.
Sada je stigao u Italiju kao potpuno zrela osoba. Za sobom ima iskustvo i igranja fudbala na Ostrvu, gdje mu nije uspjelo da ostavi dublji trag u Mančester sitiju. Ne samo njegovom krivicom.
"Sazreo sam mnogo ovih godina. Iskustva koja sam proživio su me očvrsla i naučio sam mnogo od zvijezda sa kojima sam proveo vrijeme u Mančester sitiju. Učio sam i iz sopstvenih grešaka i čak i iz stvari koje sam dobro uradio. Karakterno, postao sam opušteniji i stekao više samopouzdanja pred golom", zaključio je Jovetić.
U opširnom intervjuu, Jovetić je otkrio da ga je Manćinijev poziv ovog ljeta zatekao na jednoj crnogorskoj plaži.
"Tačno je. Menadžer mi je to nakadno rekao. Sve je išlo ka tome da će se transfer zaista i dogoditi, ali sam ostao u Firenci još godinu. Ovog ljeta, Manćini me je pozvao dok sam bio na plaži u Crnoj Gori. Čim me je pozvao, sportski direktor Pijero Osilijo je takođe okrenuo moj broj i obojica su mi objasnili da su u Interu pravili planove sa mnom".
"Kad sam prekinuo vezu, zastao sam na trenutak prije nego što sam donio odluku da li je Inter pravo mjesto za mene. Sada znam da sam u najboljem klubu za mene, zato što nema dileme da je jedan od najboljih i najvažnijih u Evropi. Mislim da je Inter bio prvi put zainteresovan za mene prije dvije ili tri godine, još dok sam bio u Fiorentini"
Sada je vrijeme da među "nerazurima" ponese veliku odgovornost. Može li Inter do titule?
"Stanite na tom mjestu. Ta riječ ne bi smjela biti pomenuta, jer postoje drugi konkurenti za to, kao što su Juventus, Roma, Napoli, Fiorentina, Milan, Lacio... Treće mjesto je dostižno i dovoljno smo snažni da se borimo za to", spustio je loptu vješti napadač.
Titulu ne može da obeća, ali može da obeća da neće ponovo pustiti kosu.
"Nema šanse da to uradim. Mogu da potvrdim da ću sačuvati ovu frizuru. Bio je to užasan izgled", spreman je da se našali na svoj račun.
Kada bi morao da opiše sam sebe, kako bi to uradio? Kako bi odgovorio na leksikonska pitanja?
"Svjestan sam činjenice da sam nekim klincima sam možda već sad idol, kao što su Andrej Ševčenko, Savićević i Mijatović bili meni.... U suštini, da nisam uspio kao fudbaler, pokušao bih da budem teniser".
"Imam djevojku i gledam filmove sa Staloneom i Di Kaprijom. Pratim i američke TV serije i redovno igram Plejstejšn"
Za kraj, otkrio je i jedan svoj običaj na terenu.
"Posle gola Atalanti, prvi poziv sam dobio od majke i oca. I dalje imam privezak oko vrata koji mi je kum dao na krštenju. Uvijek ga poljubim kada izađem na teren".