Danilo Mitrović, fudbalski analitičar Vijesti, predstavlja navijačima Crvene zvezde Vladimira Jovovića i Petra Orlandića.
Vladimir Jovović iz nikšićke Sutjeske, ofanzivni vezista rođen 26. oktobra 1994. godine, biće predstavljen u subotu u toku dana na stadionu "Rajko Mitić", kao poslednje u nizu pojačanja FK Crvena zvezda ove zime.
Posle njega, nije nemoguće, da na istom mjestu dres i šal podigne još jedan Crnogorac, Petar Orlandić iz golubovačke Zete, centarfor rođen 6. avgusta 1990. godine.
Ko su ova dvojica momaka, koji u svojim klubovima nose "teške" brojeve "10" i "9", razgovarali samo sa kolegom iz podgoričkih "Vijesti", poznatim fudbalskim analitičarem Danilom Mitrovićem.
Mitrović je eks juniorski reprezentativac Crne Gore, centarfor, ekonomista, jedan od vodećih fudbalskih novinara u Crnoj Gori, član žirija za "Zlatnu loptu" ispred magazina "France football" i, što je najvažnije, i Jovovića i Orlandića je mnogo puta gledao uživo u akciji.
Razgovor s kolegom počeli smo od Jovovića, koji će u Zvezdu, uz određene procente, preći za oko 200.000 eura.
"Jovović je možda i prvi fudbaler iz ovakve crnogorske lige, koja je ove sezone vjerovatno najgora po kvalitetu od osnivanja, koji je uspio da se kako-tako domogne reprezentacije. Uspio je da se izdigne iznad prosjeka i to nije slučajno. Kao tinejdžer je debitovao za Crnu Goru, ove jeseni igrao protiv Švedske i iznudio penal koji je, ispostaviće se, reprezentaciju ostavio u igri za plasman na EURO. Bez tog penala vjerovatno bismo već sada mogli da kažemo da nemamo šanse da idemo dalje", počeo je priču Mitrović.
"Upravo taj penal govori o tome kakav je igrač. Za njega nema izgubljene lopte. U toj situaciji, on je krenuo u dribling, izgubio loptu, nastavio da se bori, došao do nje i stvorio paniku u kojoj je oboren. Takav je uvijek, mislim da posjeduje drskost, pozitivan fudbalski bezobrazluk tipičan za Nikšićane i baš zbog toga je uspio da se nametne i zaigra za reprezentaciju".
Gdje igra? Kako igra?
"Ofanzivni je vezista, ali ga ima svuda, moderan je u tom smislu, odlično se kreće. Neću da ga poredim ni sa kim, samo ću reći da je stalno u napadu i da zbog toga ulazi u šanse i daje golove. Ide lijevo-desno, gore-dolje, nekad mi se učini da mu je zapravo nemoguće odrediti poziciju u timu, nekad djeluje da ni sam ne zna šta tačno igra. Baš to bi mogao da dobije, ako se sa njim bude dobro radilo u Zvezdi, da na želju i borbenost nadogradi malo mekoće i smirenosti", priča Mitrović.
"Nekad ga srce prejako povuče, što je i normalno za njegove godine, pa onda srlja... Uglavnom, sveprisutan je na terenu, traži loptu konstantno, ne plaši se odgovornosti, borac je, trči i uvijek hoće da pokrije i svoju i tuđu grešku".
Trener Zvezde Nenad Lalatović igra sa jednim špicem, dva krila i trouglom na sredini terena, gdje je jedan defanzivni i dvojica standardnih vezista. Gdje ga ti vidiš?
"U toj formaciji može da igra na četiri pozicije. U reprezentaciji igra desno krilo, umije da se prebaci i na lijevu stranu i da bude opasan kontra nogom, a u klubu igra u sredini, tog standardnog vezistu, 'desetku'. Mislim da ne može da odigra zadnjeg veznog i gradi igru na taj način, jer je prodoran i stalno gleda unaprijed, 'buši' sve vrijeme. Vjerovatno bih ga prvo probao tu, u sredini, ali može da uradi mnogo toga na terenu. Nagovještava da može mnogo, ali mora još da radi na nekim stvarima. Smirenost i koncentracija, prije svega", zaključuje Mitrović u razgovoru za MONDO.
PETAR ORLANDIĆ KAO MILAN PUROVIĆ
Jovović je potpisao, Orlandić bi tek mogao. Prema našim saznanjima pregovori traju i nije nemoguće da i onda stigne u Ljutice Bogdana. Možemo li par riječi i o njemu?
"Navijačima Crvene zvezde predstavio bih Petra kao nekoga ko konstitucijom, kretnjom, potezima i stilom igre najviše podsjeća na Milana Purovića, koji je od 2005. do 2007. bio prilično dobar u crveno-bijelom dresu, ali posle toga u Sportingu nije nastavio uzlaznom putanjom. Orlandić je takva vrsta napadača. Meni je on bio dobar u prvom periodu u Zeti, posle čega je otišao u Izrael i nije uspio da se nametne, pa se vratio, a to nikad nije lako", kaže Mitrović.
"Gledajući ga ove jeseni primijetio sam da, uprkos tome što je robustan, ima formiran stil, često ulazi u šanse, a to je uvijek bolje nego kada napadač ne ulazi u priliku za gol. Neke šanse je iskoristio, mnoge nije, ali to je sve stvar samopouzdanja i vježbe, ponavljam da je uvijek bolje kada napadač kretnjom, promjenama, snagom uđe u šansu, nego kada je van igre".
S obzirom na visinu od 190 centimetara, da li spada u spore igrače?
"Jeste visok i snažan, ne baš kao Nikola Žigić, ali jeste jedan od viših u ligi, ali nije spor za svoju poziciju. Za ovakvu Crvenu zvezdu može i on da bude pojačanje, predviđam da bi dao od osam do deset golova ako dođe. Ove sezone je igrajući za Zetu konstantno bio u šansama, samo mora da poradi na realizaciji", rekao je Mitrović na kraju razgovora za MONDO.
Posle njega, nije nemoguće, da na istom mjestu dres i šal podigne još jedan Crnogorac, Petar Orlandić iz golubovačke Zete, centarfor rođen 6. avgusta 1990. godine.
Ko su ova dvojica momaka, koji u svojim klubovima nose "teške" brojeve "10" i "9", razgovarali samo sa kolegom iz podgoričkih "Vijesti", poznatim fudbalskim analitičarem Danilom Mitrovićem.
Mitrović je eks juniorski reprezentativac Crne Gore, centarfor, ekonomista, jedan od vodećih fudbalskih novinara u Crnoj Gori, član žirija za "Zlatnu loptu" ispred magazina "France football" i, što je najvažnije, i Jovovića i Orlandića je mnogo puta gledao uživo u akciji.
Razgovor s kolegom počeli smo od Jovovića, koji će u Zvezdu, uz određene procente, preći za oko 200.000 eura.
"Jovović je možda i prvi fudbaler iz ovakve crnogorske lige, koja je ove sezone vjerovatno najgora po kvalitetu od osnivanja, koji je uspio da se kako-tako domogne reprezentacije. Uspio je da se izdigne iznad prosjeka i to nije slučajno. Kao tinejdžer je debitovao za Crnu Goru, ove jeseni igrao protiv Švedske i iznudio penal koji je, ispostaviće se, reprezentaciju ostavio u igri za plasman na EURO. Bez tog penala vjerovatno bismo već sada mogli da kažemo da nemamo šanse da idemo dalje", počeo je priču Mitrović.
"Upravo taj penal govori o tome kakav je igrač. Za njega nema izgubljene lopte. U toj situaciji, on je krenuo u dribling, izgubio loptu, nastavio da se bori, došao do nje i stvorio paniku u kojoj je oboren. Takav je uvijek, mislim da posjeduje drskost, pozitivan fudbalski bezobrazluk tipičan za Nikšićane i baš zbog toga je uspio da se nametne i zaigra za reprezentaciju".
Gdje igra? Kako igra?
"Ofanzivni je vezista, ali ga ima svuda, moderan je u tom smislu, odlično se kreće. Neću da ga poredim ni sa kim, samo ću reći da je stalno u napadu i da zbog toga ulazi u šanse i daje golove. Ide lijevo-desno, gore-dolje, nekad mi se učini da mu je zapravo nemoguće odrediti poziciju u timu, nekad djeluje da ni sam ne zna šta tačno igra. Baš to bi mogao da dobije, ako se sa njim bude dobro radilo u Zvezdi, da na želju i borbenost nadogradi malo mekoće i smirenosti", priča Mitrović.
"Nekad ga srce prejako povuče, što je i normalno za njegove godine, pa onda srlja... Uglavnom, sveprisutan je na terenu, traži loptu konstantno, ne plaši se odgovornosti, borac je, trči i uvijek hoće da pokrije i svoju i tuđu grešku".
Trener Zvezde Nenad Lalatović igra sa jednim špicem, dva krila i trouglom na sredini terena, gdje je jedan defanzivni i dvojica standardnih vezista. Gdje ga ti vidiš?
"U toj formaciji može da igra na četiri pozicije. U reprezentaciji igra desno krilo, umije da se prebaci i na lijevu stranu i da bude opasan kontra nogom, a u klubu igra u sredini, tog standardnog vezistu, 'desetku'. Mislim da ne može da odigra zadnjeg veznog i gradi igru na taj način, jer je prodoran i stalno gleda unaprijed, 'buši' sve vrijeme. Vjerovatno bih ga prvo probao tu, u sredini, ali može da uradi mnogo toga na terenu. Nagovještava da može mnogo, ali mora još da radi na nekim stvarima. Smirenost i koncentracija, prije svega", zaključuje Mitrović u razgovoru za MONDO.
PETAR ORLANDIĆ KAO MILAN PUROVIĆ
Jovović je potpisao, Orlandić bi tek mogao. Prema našim saznanjima pregovori traju i nije nemoguće da i onda stigne u Ljutice Bogdana. Možemo li par riječi i o njemu?
"Navijačima Crvene zvezde predstavio bih Petra kao nekoga ko konstitucijom, kretnjom, potezima i stilom igre najviše podsjeća na Milana Purovića, koji je od 2005. do 2007. bio prilično dobar u crveno-bijelom dresu, ali posle toga u Sportingu nije nastavio uzlaznom putanjom. Orlandić je takva vrsta napadača. Meni je on bio dobar u prvom periodu u Zeti, posle čega je otišao u Izrael i nije uspio da se nametne, pa se vratio, a to nikad nije lako", kaže Mitrović.
"Gledajući ga ove jeseni primijetio sam da, uprkos tome što je robustan, ima formiran stil, često ulazi u šanse, a to je uvijek bolje nego kada napadač ne ulazi u priliku za gol. Neke šanse je iskoristio, mnoge nije, ali to je sve stvar samopouzdanja i vježbe, ponavljam da je uvijek bolje kada napadač kretnjom, promjenama, snagom uđe u šansu, nego kada je van igre".
S obzirom na visinu od 190 centimetara, da li spada u spore igrače?
"Jeste visok i snažan, ne baš kao Nikola Žigić, ali jeste jedan od viših u ligi, ali nije spor za svoju poziciju. Za ovakvu Crvenu zvezdu može i on da bude pojačanje, predviđam da bi dao od osam do deset golova ako dođe. Ove sezone je igrajući za Zetu konstantno bio u šansama, samo mora da poradi na realizaciji", rekao je Mitrović na kraju razgovora za MONDO.