Uzbudljivo je slaba riječ za ovaj doživljaj.
Ako vas neko pozove na večeru u mraku, obavezno prihvatite. Ja jesam i evo kako sam se provela...
Uzbudljivo je slaba riječ za ovaj doživljaj, koji mi je priredila "Nikšićka pivara". Pozvali su me na degustaciju njihovog tamnog piva i rekli mi da ćemo jesti i piti u mraku, sa kolegama iz drugih redakcija. Prihvatila sam jer to za mene nije ništa novo - često se poslovne večere pretvore u prijatno cjelovečerenje druženje sa ostalim novinarima.
Međutim...
"Molim vas, isključite mobilni telefon i nemojte da ga upotrebljavate kada se popnete gore", prvo je što su mi rekli kada sam ušla u restoran "Supermarket Talas" u Zemunu.
Nije mi bilo svejedno, da vam iskreno kažem. Ali, pravo iznenađenje je tek uslijedilo.
Po mene je došla djevojka obučena u crno, na licu je imala neke čudne naočare, uhvatila me za ruku: "Samo me pratite, ja ću vas odvesti do vašeg stola, ništa ne brinite".
Uvela me je u... mrak! Bukvalno se prst pred okom nije video! "Molim vas da ne žurimo, imam štikle", rekla sam svom vodiču.
"Ovo je vaš sto, tu već sede kolege, ukupno vas je šestoro, možete da se upoznate", objasnila mi je hostesa, moj vodič kroz tamu.
Da se upoznamo?! Kako?
Rekli smo jedni drugima dobro veče, a na osnovu glasova sam mogla da pretpostavim ko je muško ko žensko za stolom, i to je bilo sve.
Sipali su nam tamno pivo, donijeli predjelo, a mi smo pričali, smijali se... Samo nam kucanje čašama nije išlo od ruke. "Gleda se u oči kad se kuca", našalio se neko ko je sjedi lijevo do mene.
Zanimljivo je da smo bili veoma glasni, gotovo da smo vikali. Sjetila sam se tada ove rečenice: "Upali svijetlo, ne čujem te u mraku", rekao je Patrik Sunđer Bobu u jednoj epizodi istoimenog crtaća.
A tek kako smo jeli... bilo je urnebesno!
Da mi je neko rekao koliko je teško potrefiti rođena usta, ne bih mu vjerovala! Prvo moraš da napipaš hranu na stolu, pazeći da ništa ne prospeš, a onda da je prineseš ustima. Ko zna, možda sam jela i iz tuđeg tanjira. To nikada neću saznati, ali sam sve vrijeme pila iz svoje čaše, u to sam sigurna. Imala sam potrebu da sve vreme držim čašu i tako budem sigurna da je ni ja, niti bilo ko od mojih kolega, neće razbiti i prosuti fenomenalno nikšićko tamno.
Verujte mi da je dobro jer ja nisam ljubitelj piva, crveno vino je moj izbor, ali ovo mi je baš "išlo".
"Ovo je prva večera u mraku u Srbiji", objasnili su nam Gorica i Dragan (Gorica Nešović i Dragan Ilić), naši domaćini, koji su zbijali šale, trudili se da razbiju zbunjenost i mrak, ali nije bilo potrebe - brzo smo se opustili.
Uključili su nam svjetlo tek kada je stigao kolač. Zanimljivo - niko nije bio musav, isflekan, niko ništa nije prosuo.
Iskreno vam preporučujem da probate večeru u mraku. Organizujte to kod kuće, na primjer, jer za razliku od neki evropskih zemalja, kod nas nema restorana koji to nude kao redovnu zabavu.
Večera u mraku je odličan način da nekoga upoznate fokusirajući se samo na ono šta ta osoba priča, eliminišući estetski izgled koji nas (često) odvede na krivi put.
Što se hrane i pića tiče, mnooooogo ćete bolje osjetiti sve ukuse, začine, finese u pripremi kada jedete u mraku.
To je isto kao kada vodite ljubav bez svjetla - oči su zatvorene, a ostala čula hoće da eskplodiraju, sve upijaju i pamte...
Ja ću, uvijek kada budem videla nikšičko tamno pivo, da se setim svoje prve večere u mraku.
POGLEDAJTE VIDEO:
