Nikola Rokvić dijeli emotivnu ispovjiest o poslednjim danima svog oca Marinka, borbi sa bolešću i važnosti porodice.
Nikola Rokvić u emotivnoj ispovijesti progovorio je o poslednjim danima Marinka Rovića, bratu po ocu Dariju koji živi u Kanadi, ali i porodicu i miru koju pronalazi u manastirima.
Gledati oca, koji je bio životni oslonac i uzor, kako u poslednjim mjesecima bije najtežu bitku dok mu snaga nestaje, donijelo je porodici osjećaj potpune nemoći. Iako se Marinko Rokvić borio do poslednjeg daha, svijest o neizlečivoj dijagnozi tražila je ogromnu snagu i duhovni mir:
"Svako ko je prošao kroz teške situacije i bolest najbližih zna šta znači ta nemoć. Mi smo od starta znali kakva je dijagnoza i da tu nema spasa, ali čovek se bori jer nada uvek poslednja umire. Herojski smo se držali godinu dana i nismo odustajali. Ipak, kad dođe trenutak gdje shvatiš da si dao sve, a da pomoći nema, nekada jednostavno treba znati pustiti čovjeka da ode. To su najteži trenuci za porodicu, ali to je život. Za nas hrišćane to je prelazak koji čekamo i za koji živimo. Posmatrano širom slikom, bolest može biti i svojevrsni blagoslov - dobiješ vreme da sagledaš život iz drugog ugla. Kada smo zdravi i u punoj snazi, umijemo da budemo silni, ne vidimo suštinu i radimo stvari koje možda i nisu na spasenje duše. Bolest čovjeka natjera da sabere svoj život i posloži prioritete. Ljudski je da u tim trenucima bude teško, ali Gospod daje utjehu i saznanje da tu nije kraj."
"Saznao sam za njega sa 12 godina": Nikola Rokvić otvorio dušu o polubratu i Marinkovim poslednjim danima
Najteži dani doneli su i jasnu spoznaju o tome šta na kraju jedino vrijedi, a proslavljeni pjevač je upravo u tim trenucima spoznao koliku ljubav ima oko sebe:
"U takvim momentima shvatiš šta je jedino bitno. Više ti nije važno da li imaš jednu ili dvije kuće, stanove, kakva kola voziš... Svi se mi kroz život borimo da zaradimo i obezbijedimo komfor, ali na samom kraju ostaje samo ono dobro i loše što si u životu uradio, kao i porodica koja stoji uz tebe. To su jedine prave stvari."
Pored čuvanja uspomene na oca, velika posvećenost usmjerena je na vaspitanje sopstvene djece, što u savremenom društvu nosi brojne izazove:
"Izuzetno je izazovno. Vremena se brzo mijenjaju i vaspitanje danas nije isto kao u vrijeme kada su nas roditelji podizali. Osnovne vrijednosti jesu temelj, ali danas ima znatno više iskušenja, naročito zbog društvenih mreža. Djeca prolaze kroz različite faze, pa ono što je davalo rezultate do juče, danas više ne važi. Trudimo se da stalno bdimo nad njima, da ih posmatramo i ne propustimo ključne trenutke. Bude situacija kada daš sve od sebe, a vidiš da nešto ne dopire do djeteta tada moraš da promijeniš ugao, budeš psiholog i razmišljaš unaprijed. To je neprestana roditeljska borba koja ne prestaje ni kada deca stasaju i pođu svojim putem."
"Saznao sam za njega sa 12 godina": Nikola Rokvić otvorio dušu o polubratu i Marinkovim poslednjim danima
Posebno mjesto u njegovom životu ima brat Dario, koji godinama živi u Kanadi. Iako ih dijele kilometri i rijetko se viđaju, susreti uvijek donose snažne emocije i rušenje nametnutih predrasuda:
"Dario je naša velika ljubav i brat koga beskrajno volimo. Riječ je o divnom i blagom čovjeku, iako djeluje izuzetno krupno i snažno. Sjećam se kada smo bili u Kanadi, moji muzičari su se u prvi mah uplašili njegove pojave, a on je zapravo topla i pitoma duša. Presrećni smo što ga imamo, to je naša krv. Uspjeli smo da odstranimo sve malograđanske klišee koji bi nas možda odveli u drugom smjeru. Upoznali smo i Darijevu majku to je divna žena koja je sama uspjela da ga tako lijepo vaspita. Često mi kažu: 'On ti je polubrat', a ja uvijek odgovorim: 'Ne, on je naš brat'.“
Glavnu zaslugu za sklad, prevazilaženje tabua i porodično jedinstvo imala je majka Slavica, koja je pokazala veličinu i zrelost:
"Za to sam neizmjerno zahvalan svojoj majci. Odigrala je ključnu ulogu i prihvatila sve bez zadrške, jer dijete je dijete i tu nema mjesta sujeti. Takve stvari se ne guraju pod tepih, već se pravilno postave prioriteti, a prioritet je uvijek dijete. Brat i ja smo imali oko 12 ili 13 godina kada smo saznali za Darija, dok je on od rođenja znao za nas. Kada je prvi put došao i kada smo se upoznali, rodilo se druženje, a iz tog drugarstva razvila se neraskidiva bratska ljubav za cio život."
"Saznao sam za njega sa 12 godina": Nikola Rokvić otvorio dušu o polubratu i Marinkovim poslednjim danima
Izvor: Blic / MONDO
