Pjevač Božo Vrećo, svojim moćnim vokalom i ekstravagantnim izgledom privlači pažnju javnosti. Ovog mladog umjetnika prati tužna životna priča.
Život Boža Vreće oduvijek je intrigirao javnost, ali se o njegovoj privatnosti ne zna mnogo. Ipak, pjevač je u nekoliko navrata sa javnošću podijelio pojedine detalje iz svog života.
Jednom prilikom Vrećo je otkrio da od 18. godine boluje od epilepsije.
"Božanska milost me je izliječila, a moja pjesma me je regenerisala. Onda kada život počnete živjeti bez stresa i razmišljanja šta neko misli te se prepustite svojoj slobodi, onda je i život magičan i ljekovit. Moj lijek je u posvećenosti Bogu i fokusiranju na umjetnost koja ima božansku komponentu isceljenja“, pričao je on.
Interpretator i autor sevdalinki rođen je 18. oktobra 1983. godine u Foči, a živi i radi u Sarajevu. Odrastao je sa majkom i dvije starije sestre, a bez oca je ostao kada je imao pet godina.
"Moj otac je izvršio samoubistvo, a majka je tu morala da zauzme dvostruku ulogu i bude snažna za oboje. Izvela me je na pravi put, da budem dobra osoba... Svi ti ožiljci su se pretvorili u moje pjesme. Svakako je bilo teško, ali Bog se postara za sve i sve kockice postavi na svoje mjesto“, govorio je Božo ranije za regionalne medije.
Takođe, muzičar je svojevremeno otkrio da je njegova prva ljubav Elma, kojoj je posvetio i pjesmu, ubijena tokom rata.
"Preživjeli smo teške godine gladi, opasnosti od snajpera, hordi vojske koja dolazi i ubija na kućnom pragu. Moja Elma, o kojoj pjevam, tako je izgubila svoj nedužni život. Preživjeli smo pustoš, gledajući leševe, skrivajući se i pronalazeći smiraj u molitvi koja nas je održala da ne izgubimo razum gledajući i proživljavajući pakao oko nas", kaže Vrećo.
"Sjećam se trenutka kada smo, skriveni u kući zakovanih prozora - bez svjetlosti i života za sve koji gledaju izvan - moje sestre, majka i ja čitali tiho pjesme i pjevali sebi u nedra, uz sveću, i zamišljali drukčiji svijet, i bivali daleko od svega što se zbiva oko nas. Otuda su i moj stan i moj život i danas nezamislivi bez knjiga. Knjige su postale moj oslonac i štit satkan od riječi koje znaju šta žele i hoće glasno poručiti - a to je veliki podvig, ne moj kao moj, već podvig čovjeka koji zna svoju vrijednost, i ustrajno ispunjava svoju misiju i cilj. To sam i postao - misionar duša", navodi Božo za Lupigu.
Kao i svaki umjetnik, Božo je inspiraciju pronalazio čak i u najtužnijim trenucima, te je tako nastala i njegova pjesma "Elma".
"Djevojčica Elma je moja prva ljubav. Ubijena je u Foči na kućnom pragu. Poslije puno godina sam je sanjao i ona meni kaže: 'Božo, ja te i dalje vidim i čujem kako mi pjevaš!' Ja sam zapisao taj tekst! To jutro sam imao takvu inspiraciju i Božji priziv! Jako me boljelo to i boli me i dan danas!', objasnio je za Face Tv, a drugom prilikom je za Story.hr, ispričao i ove detalje:
"Ona je bila dvije godine starija od mene, to je moja prva ljubav. Ubijena je u Foči, na kućnom pragu. Nije joj se moglo pomoći, jedino se mogla pozvati Hitna pomoć, koja je, naravno, kasnila. Svuda okolo je bila ta vojska koja dolazi da napravi nemir i ostavi iza sebe pustoš. Dok ona zaziva majku i umire, ja to sve u sebi doživljavam kao dio svog umiranja".