Milić Vukašinović govori o teškim trenucima nakon operacije i sukobu s Bregovićem.
Milić Vukašinović je jedan od najvećih muzičara bivše Jugoslavije, autor brojnih hitova i jedan od naših najpoznatijih bubnjara, čovjek koji je obilježio mnoge epohe.
Nakon teške operacije, amputacije noge, nemamo priliku da ga u javnosti viđamo često kao ranije, a sada je ugostio ekipu emisije "Stars" u svom domu.
- Sredio sam stan uz pomoć supruge, naravno, ali ideje su uglavnom moje - rekao je Milić kad su primijetili detalje u njegovom domu.
Pogledajte slike:
Kako ste? Kako provodite ove dane?
- Dobro sam. Dane provodim uglavnom kod kuće, jer sada živim invalidskim životom.
I kakav je taj, kako vi kažete, invalidski život?
- Zbog proteze sam vezan toliko za kuću, prvo što sam jako lenj. Proteza nije tako naivna kao što ljudi misle. Staviš je, naučiš i da hodaš, igraš lopte i to. To možda u holivudskom filmu, ali u realnom životu ne. I zaista, evo, ima dvije godine kako sam postao invalid. I onda, recimo, ja sam u glavi isti kao što sam bio prije odsjecanja noge. I jedino kad skontam da sam invalid je kad moram da stavljam protezu i kad moram s njom da se borim. Onda znam da sam invalid. Tada je skinem, sednem ovde i samo se vrati mozak - ja sam isti. Da l' će to tako da bude unedogled, ne znam, vidjećemo.
Kako ste reagovali kad ste saznali da ćete postati invalid?
- Uvijek sam imao samopouzdanja, nemam ja taj strah. Takav stav imam u životu. Ako je nešto suđeno, ako sad treba da umrem, šta ćemo.
Nemate strah od smrti?
- Ne. I u Sarajevu sam bio tokom cijelog rata, svačega sam se nagledao, preživio sam taj užas i isto sam bio spreman. Jedan novinar, kad mi se desilo sve ovo sa zdravljem, pitao me je da li je iko nazvao da pita kako sam. I ja šta ću, spomenem da mi se nije javio Oliver Mandić. Ali za Olivera mi je odvratno. Jer taj Oliver se kune u mene kao doktora za rokenrol. Čak i izmišlja neke stvari u kojima on nije učestvovao, a koje su moje dogodovštine. Ja ćutim u društvu, pustim ga, neka priča. I onda, kad je čuo da sam ja rekao da mi se nije javio, da me nije pitao kako sam, odjednom je rekao za novine na dvije strane kakav sam ja doktor za rokenrol. Kaže, ne znam ni tri akorda na gitari. Kakve veze ima to, prije svega, koliko ja znam akorda na gitari, umjesto da je rekao da nije ni čuo da sam bolestan ili tako nešto. On sad priča kako sam ja nikakav muzičar. Uvrijedio se kao da sam mu majku rođenu...
Zašto je došlo do sukoba između vas i Gorana Bregovića?
- Prije svega, ja sam njemu bio idol. Prvi put kad mi se smučio, zgadio, bilo je kad ja sam uradio autobiografiju, prvi dio, koji sam htio da izdam. Na kraju neće niko da je izda, ja rekoh sam ću je izdati, ali nisam imao para. I ja ga pozovem, rekoh, milioner. Nećeš vjerovati, ja ga dobijem. Objasnim mu da hoću knjigu da izdam, hiljadu eura da mi pozajmi, a ja ću mu vratiti. Znaš šta je on rekao? "Dao bih ti, ali umrijeće mi ujak." "Što će ti umrijeti ujak?" "Pa ja brinem o njemu, ja mu kupujem ljekove." Znači, ako meni da hiljadu eura, neće imati za ljekove ujaku. On toliko voli pare, ali toliko se boji da sa svoje gomile skine, recimo, hiljadu eura, njemu je to kao da mu vadiš bubreg naživo.
Radili ste s mnogim pjevačima, pa i narodnjacima. Između ostalog, napisali ste neke hitove za Hanku Paldum. Kako pamtite tu saradnju?
- S Hankom Paldum, narodnom pjevačicom iz Sarajeva, napravio sam revoluciju u narodnoj muzici. To su dvije pjesme koje su razvalile. Prva je bila "Volela sam, volela", a druga je "Ja te volim" ili kako je ovde prekrštena, to je Ceca prekrstila, "Tražio si sve". To: "Tražio si sve" je stih kojim počinje strofa. Ja onda rekoh, šta tražio si sve, šta je to, prodavnica?
Bio je sukob između Hanke i Cece oko te pesme, a tom prilikom je Ražnatovićeva rekla da je to njena pjesma.
- Nije tu bilo nikakvih problema. Arkan je bio zaljubljen u Hankine pjesme, neću da kažem u Hanku. Došao sam u Beograd poslije rata u Sarajevu, na poziv Arkana preko mog menadžera s Pala. On mi je rekao da me Arkan traži, da on drži kockarnicu u hotelu "Jugoslavija". Rekao mi je da imam tamo sobu na pola godine, pansion, i da hoće da Ceci uradim album. Ja sam zbog toga došao u Beograd. Tokom rata sam krao struju u Sarajevu, imao sam mali televizor, zbog ćerke sam to uradio, da ima da gleda, meni nije bilo toliko stalo. Jednom tako radio televizor, kad vidim Ceca se pojavi i pjeva pjesmu "Tražio si sve". I to obučena u prugaste helanke, to vrti du*etom i sve onako... Rekoh, je*ote, šta je ovo?! Arkan je izmirio sve što smo radili. Nisam htio da budem u "Jugoslaviji".
Vi stojite iza hita "Sećaš li se, Sanja", koji je otpevao legendarni Toma Zdravković. Kako je došlo do toga?
- Nisam ja to za Tomu pisao, ja sam to za jednog sarajevskog pjevača uradio. Pokojni Toma je to čuo i onda poludio za tom pjesmom. Rekao je da je to najljepša narodna pjesma koju je čuo u životu. I u dva ujutru su me digli, on je trebalo da peva u jednom kafiću u Sarajevu, međutim, zove me gazda i kaže: "Mićo, dolazi." To je rekao. "Ne mogu ja", rekoh, "mamuran sam, ne mogu da pijem." "Moraš doći", kaže, "Toma je tu, treba da pjeva, poludio je. Eno vrti se se već dva sata 'Sećaš li se, Sanja'." I šta ću, ja odem tamo. I onda sam se ja zapio, šta ću? Ali problem je bio što je Toma tek izašao iz bolnice. On je imao zavoj preko stomaka. Taj zavoj je maltene prokrvario, a on popio dva litra vina.
Da li ste gledali film o Tomi i kako vam se čini?
- Jesam. Ne sviđa mi se, nisam ni htio da ga gledam jer mi je grozno. Znaš zašto nisam htio da ga gledam? Zato što je k****** Aco Pejović snimao Tomu Zdravkovića. Kao da nisu mogli da uzmu original, ono što je pjevao Toma, i da urade film. I nema veze, neka glumi onaj glumac, ali kad ide pjesma, da ide Toma Zdravković. Jeste Aco dobro uradio, ali nema veze kako je on to dobro uradio kad on nije Toma.
(izvor Kurir / prenosi MONDO)