O unuci Vedrane Rudan nema mnogo podataka jer, baš kao i Vedranina ćerka Asja, živi povučeno i daleko od medija
Hrvatska književnica Vedrana Rudan preminula je u 77. godini nakon duge i teške bolesti. Vijest o njenoj smrti objavljena je na njenoj Facebook stranici uz poruku da je "otišla na područje bez signala".
Svojevremeno je otvoreno govorila o borbi sa opakom bolešću, a u jednoj svojoj kolumni, dotakla se sahrane i smrti. Tom prilikom navela je da će svoje brendirane sakoe i odijelo u kojem se udala ostaviti svojoj unuci.
"Unuka je na baku"
O unuci Vedrane Rudan nema mnogo podataka jer, baš kao i Vedranina ćerka Asja, živi povučeno i daleko od medija. Međutim, kroz Vedranine objave i kolumne o njoj su isplivali detalji koji su izazvali veliku pažnju.
Jednom prilikom Vedrana je na društvenim mrežama objavila rijetku fotografiju na kojoj pozira sa ćerkom i unukom. Na fotografiji sve tri drže podignut srednji prst uz opis: "Vedrana, kći i unuka: tri generacije, jedan stav". Objava je postala viralna, a pratioci su odmah uočili sličnost između Vedrane i njene unuke.
Vedrana je otvoreno govorila o svojoj ulozi bake. Pisala je da rođenje unuka za nju nije bio "najsrećniji dan u životu", već brinjenje i olakšanje da je dijete živo i zdravo. Odbijala je da glumi klasičnu baku koja čuva djecu dok drugi uživaju, ističući da unuci od baka i deka često očekuju samo telefone, novac i poklone, na šta ona nije pristajala bez granica.
"I kod nas je tako, tri generacije isti stav", "Samo jako", "Tri g(ene)racije", "Žene, majke su kraljice sa stavom", "Još nas ima s istim stavom", "Jedini prikladni i moralni stav", "Unuka je na babu", "Bravo dame, super ste", "Unuka je naslijedila bakine dugačke, elegantne prste", bili su samo su neki od komentara.
"Armani" odlučila da ostavi unuci
"Šaneri iz Čačka objavili su osmrtnicu Armaniju na srpskom i talijanskom. Ekipa se potpisala na ćirilici.
Ta me priča vratila u moje četrdesete. Tada sam od riječkih šanera kupila dva Armanijeva sakoa. Udala sam se u njegovom crnom odijelu.
Lik mi je dao popust jer je na njemu još bila zujalica. Obilazila sam riječke radnje, prodavačice mi nisu htjele ili nisu mogle da skinu zujalicu. Udala sam se s njom na gu*ici.
Naš prijatelj je tada, kao sudija okružnog suda, trebalo da položi zakletvu u Zagrebu.
Nije baš bio pri parama. Bio nam je drag pa smo mu kupili Armani odijelo. Gledali smo direktan prenos iz Sabora. Vrištala sam od smijeha dok se naš sudija domovini zaklinjao na poštenje, od pete do glave obučen u ukradenu odjeću i obuću.
"Zašto se smiješ", pitao me muž, "sudije i lopovi istom se bogu mole." Naš prijatelj nije bio lopov, ali je u onoj ekipi vjerovatno bio jedini pošten. Danas počiva u miru. Možda je i njemu sveti Petar rekao ono što ovih dana govori na forvarduši kad pred vratima raja ugleda upravo pristiglog gospodina koji mu govori: "Petre, imaš krasno odijelo." Petar odgovara: "Armani."
Odlučila sam, pred lopinu svetog Petra neću stati u Armaniju.
Muž mi je pokazao najnovije modele pidžama u Lidlu. Sveti Petar je poslednja osoba koju želim da impresioniram.
Ne pada mi na pamet da u raju, među svim onim dosadnjakovićima, šetam Armanija.
I sakoe i odijelo ostaviću unuci", napisala je Vedrana Rudan između ostalog svom blogu.
