Još jedan film sačuvan od propadanja - "Tri karte za Holivud" u digitalnoj verziji. Jedna od najboljih uloga Branislava Lečića u karijeri. Vesna Stanojević (Ruža) samo zbog projekcije došla iz Londona. "Na Zapadu ne cvjetaju ruže", kaže.
Podsmijevanje podaničkom odnosu prema tada "vrhovnom vođi, najvećem sinu naših naroda i narodnosti" i idolopoklonstvu (čemu je ovo podneblje nerazumno sklono), ali i iskreni san trojice dečaka, omađijanih pokretnim slikama u lokalnoj fotografskoj radnji, da se domognu "obećane zemlje" - Holivuda, tema je kultnog domaćeg filma "Tri karte za Holivud", koji je digitalno restauriran i prikazan u Jugoslovenskoj kinoteci.
Sjajan scenario Željka Mijanovića, koji je nažalost preminuo početkom ove godine, režiserka palica Božidara Nikolića, majstora za komedije i satiru, ali i plejada sjajnih glumaca, predvođenih Branislavom Lečićem u ulozi gore pomenutog komandira milice u ruralnom mjestu Gornje Polje, koji se uživio u ulogu domaćina "Vođi", plasirale su ovo ostvarenje u jedno od najomiljenih među gledaocima.
Široka lepeza filmskih likova kao i sama varošica, ambijent, ali i zasebni dramski krak o dječacima i njihovom odrastanju, snovima i dogodovštinama u pojedinim trenucima neodoljivo podsjećaju na Felinijev besmrtni "Amarkord", nostalgičnu hroniku italijanske provincije u godinama Musolinijeve strahovlade.
Tu se odmah nameće još jedna sličnost - "Tri karte za Holivud" takođe se odigrava u totalitarnom društvu, i ovde kao u "Amarkordu" imamo satiričnu vizuru lokalnih vlastodržaca, kao i žitelje, male ljude koji, uprkos burnim političkim previranjima u Evropi i svijetu, imaju svoje ništa manje burne ali ništa manje ni komične peripetije.
U mestu izolovanom od urbanih tokova i savremene civilizacije, dakle, autentičnoj balkanskoj varošici, spolja naizgled mirnoj i gostoljubivoj, simpatični dječaci sanjaju o odlasku u Holivud, vođeni osjećajem da rastu u zaostaloj i posvađanoj sredini bez ikakve perspektive.
Film se obračunava sa ovim palanačkim primitivizmom kroz prizmu satire i humora, jednako se podsmehujući i "zapadnjacima" i pristalicama boljševizma i SSSR-a. Jedino se sa dečacima i njihovim snovima ne poigrava, naprotiv - sa izraženom notom nostalgije reditelj jasno poručuje da jedino deca u takvoj sredini zaslužuju sve simpatije i da "navija" za njih.
"Tri karte za Holivud" kroz pomenutu prizmu satire koja, kako film odmiče ka kraju, poprima obrise groteske (kroz prikaz lokalnog "šerifa" milicionera Gavrila) gledaocu predočava zaostalo, indoktrinirano društvo koje karakteriše temeljna erozija moralnih vrijednosti što dalje vodi u svakodnevicu "obojenu" licemerjem, preljubama, podmetanjima, teorijama zavere... Boža Nikolić svet odraslih posmatra sa podsmjehom, a onda se kamerom okreće dječjoj čistoti i naivnosti i u njoj pronalazi smisao i ljepotu.
Milicajac Gavrilo naređuje cijelom mjestu da se "transformiše" i pripremi za dolazak Josipa Broza Tita, jer mu je javljeno da "ON dolazi", samo ne zna tačno kad. Javiće mu. Ne želi ništa da prepusti slučaju, pa one koji su sumnjivi stavlja iza rešetaka, a čak ni rođenog brata "ne ferma". Stavio bi još njih u zatvor, nego...
"Prave onolike školetine, bolnice, domove kulture, a zatvori... ovolicni!", kaže "narodna vlast" Gavrilo Milentijević, lamentirajući što "neprijatelji naroda" slobodno šetaju, umjesto da gule robiju.
Gavrilo se toliko uživeo u ulogu najboljeg domaćina, da je uhapsio i svog brata, inače američkog državljanina.
"Pažnja, pažnja! Primijećeno je da posle odlaganja predsjednikove posjete i nedolaska iste, raspoloženje u građanstvu nije onako kako bi trebalo da bude. Opominjem na pažnju da će predsjednik doći i to uskoro, samo što nije! Danas ili sjutra! Zato nema mjesta opuštanju, moramo da budemo spremni 24 časa na dan! Danju, noću, moramo da mislimo na svijetlu budućnost što stoji pred našim mjestom. I zato vas opominjem još jednom - budite spremni! Bodro, udarnički", govori u mikrofon koji ječi komandir stanice milice Gavrilo.
Dok se ruralna sredina sprema za istorijsku posjetu, lokalna dječica uvežbavaju prigodan kulturno-umetnički program, a trojica dječaka maštaju u fotografskoj radnji (uloga fotografa - Ljubiša Samardžić), u svijetu se tih godina (reč je o 60-im godinama prošlog veka) dešava kubanska raketna kriza.
MONDO KOLUMNE: Ljubiša Samardžić - jedan je Smoki
Iako milicajac Gavrilo vjeruje da sve drži pod kontrolom i da mu ne treba pojačanje, o čemu ga savjetuje supruga Ruža (Vesna Stanojević), njegovi "strogo kontrolisani" građani pod utiskom dramatičnih događaja oko Kube počinju da se dijele na dva tabora, riješena da isteraju do kraja ono što neće uspeti Hruščovu i Kenediju...
Spektakularan je dijalog u lokalnoj kafani (a gdje bi drugo bio?).
"E, pa gospodo, rat kuca na vrata...", kaže jedan od učesnika "lakog dijaloga" za kafanskim stolom.
"Brico, jel' si se odlučio na koju ćeš stranu?", pita "vječiti epizodista" Predrag Milinković, na šta brica (Danilo Lazović), zavaljen u stolicu, omamljen suncem, lijeno odgovara:
"Ja bih kao u prošlom ratu".
Njegov sagovornik mu duhovito dobacuje: "Znači, na obje".
Brica nastavlja: "Najradije bih da zaspim, pa da se probudim kad se rat završi".
MONDO KOLUMNA: Danilo Lazović - od partizana do "Čerčila"
Tako tipično srpski!
Nažalost, mnogi koji su glumili u ovom filmu iz 1993. godine, više nisu živi, među kojima su Velimir Bata Živojinović, Branislav Jerinić, Dragan Nikolić, Predrag Milinković, Danilo Lazović...
Osim glavnog protagonoste Branislava Lečića, projekciji digitalne verzije filma "Tri karte za Holivud" prisustvovala je i njegova Ruža iz filma - Vesna Stanojević, koja je doputovala za ovu priliku iz Londona, u koji je otišla godinu dana poslije snimanja filma. U Londonu je profesor glume.
Jedna od antologijskih scena iz filma kada milicajac Gavrilo ima seks sa svojom Ružom, ali prekida ljubavni zanos zbog vijesti da dolazi ON...
Ali, Vesnu nismo pitali o toj sceni, niti da li je svjesna da je bila seks simbol, već o tome kako danas gleda na ovaj film, čija je tema aktuelna.
"Kako gledamo na političku situaciju u svijetu? Kako gledamo na Bregzit (izlazak Velike Britanije iz EU)? Kako gledamo u Americi na to da je Tramp predsjednik? Meni je žao što je politika ušla toliko u sve sfere našeg života svuda na planeti. Ja bih voljela kada bi se ljudi vratili umjetničkim kreacijama, uostalom i ovaj film je takav i on se bavi politikom, ali postoji izraz, nešto se drugo njime reklo. Ja bih zaista voljela da se mi okrenemo našim životima, našim profesijama, našim porodicama, prijateljima, a politika neka bude usput", odgovorila je u dahu i nastavila:
"Naravno da politika određuje mnogo toga, ali pravo da vam kažem, ja i ne želim to da joj dozvolim. I trudim se jako svojim načinom života. U krajnjoj liniji, možda sam zato i otišla u Englesku, da bih mogla da nastavim da se usavršavam u svom zanatu i da učim o toj umjetnosti dalje, a da ne budem ograničena samo onim što se dešavalo kod nas".
Ipak, ne smatra da ljudi treba da odlaze iz Srbije:
"Ja nisam za to da ljudi treba da bježe iz zemlje i ne mislim da cvjetaju ruže na Zapadu. Nimalo, naprotiv! Mislim da su ljudi u teškoj zabludi. Smatram da ono što se negdje drugdje nauči da je naša dužnost, moralna obaveza... da to vratimo ovdje. Jer, mi smo odavde počeli. Ja kao profesor na engleskom fakultetu, 80% onoga što predajem je ono što sam naučila na beogradskoj akademiji".
Reditelj Božidar Nikolić se prisetio teškog vremena sankcija 90-ih godina kada je sniman film.
"Donosili su nam traku, po jednu rolnu, u plastičnoj kesi. Ipak, više volim da kažem kako je lako bilo snimati, jer sam radio sa izvanrednim glumcima. Svi su vjerovali u ovaj film i voljeli ga", rekao je Nikolić.
