Slavni glumac, čija karijera traje sedam decenija, danas je postao stogodišnjak!
Rođen je 9. decembra 1916. kao Isur Danijelovič u Amsterdamu u državi Njujork, a njegovi roditelji bili su ruski Jevreji iz Čavusija u današnjoj Belorusiji. Porodica je bila siromašna, i pored Isura imala je još šest ćerki.
Isur je 1941. promijenio ime u Kirk Daglas i pristupio američkoj mornarici, gdje je bio oficir za komunikacije zadužen za otkrivanje i uništavanje neprijateljskih podmornica. U vojsci je proveo samo tri godine, prije nego što je zbog povrede časno otpušten.
Na osnovu posebne stipendije, upisao je Američku akademiju dramskih umjetnosti u Njujorku gdje je upoznao Dijanu Dil, koja je 1943. postala njegova supruga. Dobili su sinove Majkla, koji je postao glumac, i Džoela koji radi kao producent, ali su se razveli 1951. godine.
Tri godine kasnije, Kirk je oženio En Bajdens sa kojom je dobio još dva sina, Pitera i Erika. Piter se bavio produkcijom, dok je Erik krenuo očevim stopama, i bavio se glumom do svoje smrti 2004. godine.
Kirk je u karijeri zaveo brojne slavne dame, među kojima su i legende velikog platna Rita Hejvort, Marlen Ditrih i Džoan Kroford.
Iako je karijeru počeo na radiju i televiziji, kao i u pozorištu, prijateljstvo sa koleginicom sa studija Loren Bekol omogućilo mu je da se probije na filmu. Ona ga je preporučila Halu Volisu za film "Čudna ljubav Marte Ajvers" (1946).
Igrao je u gomili vesterna, među kojima su "Along the great divide" i "Lonely are the brave", kao i famozni film Stenlija Kjubrika "Putevi slave" (1957).
Daglas je svojevremeno bio važna figura u razrešenju jedne od udarnih holivudskih afera, poznate kao "Crna lista". Produkcijske kuće odbijale su da zaposle filmske radnike za koje se sumnjalo da su povezani sa komunizmom, i njihova imena bila su sakupljena na "Crnoj listi". Daglas je pomogao da se ta (često nezaslužena) stigma otkloni, i objelodanio je da je nekadašnji član Komunističke partije, Dalton Trambo, scenarista filma "Spartak".
Njegove najpoznatije uloge su upravo u tom filmu, zatim "20.000 milja pod morem", kao i "Champion", "The bad and the beautiful" i "Lust for life", za koje je nominovan za Oskara koji mu je svaki put izmakao.
Krajem pedesetih ipak je dobio Zlatni globus za ulogu u filmu "Lust for life", a 1968. i počasnu nagradu "Sesil B. Demil" za izvanredan doprinos zabavnoj industriji.
Početkom šezdesetih na Brodveju je igrao u predstavi "Let iznad kukavijčeg gnezda" i zatim prepustio prava za snimanje filma svom sinu Majklu, a on se posvetio režiranju vesterna kao što su "Posse" i "Scalawag".
Javnosti se predstavio i kao pisac, i objavio deset romana i memoara, a u modernu eru ušao je kao bloger "Hafington posta".
U jednom od memoara, opisao je i susret sa Josipom Brozom Titom, koji je po njega poslao privatni avion!
Bio je u Jugoslaviji u novembru 1964, kada je "uz kafu i kolače" razgovarao sa studentima Filmske akademije. Želio je veći auditorijum, pa je sam organizovao predavanje na Beogradskom univerzitetu i bio oduševljen studentima koji su znali sve o filmovima.
"Sledećeg dana, za vrijeme ručka sa američkim i britanskim ambasadorima, pitao sam da li bismo supruga i ja mogli da se upoznamo sa Titom. Oni su se nećkali, a ja sam se izvinio, izašao i okrenuo broj njegovog kabineta. Sledećeg dana, Tito je po mene i suprugu iz Ljubljane poslao svoj privatni avion. Ručali smo u njegovoj vili, pili vino i pričali o filmovima. Volio je vesterne, a naročito 'Obračun kod OK korala'", napisao je on.
Daglas je 1996. doživio stravičan moždani udar koji mu je bitno oštetio moć govora, i iste godine dobio je i dugo očekivanog Oskara, doduše počasnog, za doprinos filmskoj industriji u kojoj je "moralna i kreativna sila".
Nije dozvolio da zbog narušenog zdravlja klone, već se vrijedno posvetio terapiji i već tri godine kasnije igrao u filmu "Dijamanti", gdje je glumio starog borca koji se oporavlja od moždanog udara.
Poslednjih godina, igrao je u filmu "Iluzija" o reditelju koji umire, kao i TV filmu "Ubistva u zgradi Empajer stejt".
