"Vidite ovaj revolver, gospođo Gvidi? Ako me Rakel opet odbije, jedan je metak za nju, a pet za mene. Pa, birajte!"Ovim riječima je Benito Musolini zatražio ruku od Rakeline majke - takav je bio njegov ljubavni život
Benita Musolinija znamo kao velikog diktatora, ali malo ko zna da je bio strašno sujevjeran. Plašio se urokljivih očiju i vjerovao je da je moguće da mu takve oči pročitaju misli.
Nedavno smo pisali o Frojdu i njegovom ljubavnom životu, a nimalo dosadan intimni život Benita Musolinija ostavlja bez teksta.
Duče je bio veliki ljubavnik, a žene su prosto ludele za njim. Međutim, prvi koraci u ljubavnom životu bili su blago rečeno problematični.
Evo kako je sve počelo:
Benito Musolini u samom početku nije bio mnogo uspješan kod žena, čemu je doprinjela i njegova filozofija koja se ogleda u ovoj rečenici: "Masa, kao i žena, stvorena je da je silujete".
Prvo značajnije odbijanje dobio je početkom dvadesetog vijeka od stanovite Vitorine, sestre svoga školskog kolege. Zavodio ju je polagano, temeljno i nježno, pismima punima žara i buketima ljubičica, ali kada je kucnuo čas da te pripremne radnje konkretizuje licem u lice, mladi se Benito naprosto smrznuo. Dočekao ju je pred ulazom zgrade u kojoj je radila, ali je ostao njem. Pokazalo se da je Vitorina imala sreće, jer je otprilike u isto doba, 1901, u svom rodnom selu Doviji Benito Musolini pokazao dijametralno suprotnu narav svoga ljubavničkog karaktera. Zaljubio se, naime, u svoju mladu komšinicu Virdžiniju B. i kada je selo jednom prilikom bilo prazno, Musolini je zaskočio nesretnu djevojku. "Uhvatio sam je na stepenicama. Gurnuo sam je u ugao, iza vrata, i obljubio sam je. Pridigla se, plačna i ponižena, i izvrijeđala me kroza suze. Rekla je da sam joj ukrao čast. Ne poričem. Ali o kojoj mi to časti govorimo?"
Musolini je, inače, izgubio nevinost godinu ranije, i to za novac. Prijatelj Benedeto Čeli odveo ga je u Forli, u četvrt prostitutki, a kako nisu imali mnogo novca, javna kuća koju su odabrali bila je, najblaže rečeno, nižeg ranga.
Kao 18-godišnjak (rođen 29. jula 1883. godine u mestu Dovia di Predapio, u pokrajini Emilia Romanja, kao sin kovača i učiteljice) Benito Musolini planirao je pobjeći iz rodnog kraja. Nakon gimnazije upisuje visoku školu za učitelja. U februaru 1902. stvarno se i zapošljava kao učitelj u susjednom selu i počinje se oblačiti isključivo u crno, nosi šešir širokog oboda i dugački plašt. Ženama se to svidjelo, primjetio je. Bežeći od skromnog učiteljskog života (a i moguće regrutacije), Musolini odlazi u Švajcarsku, gdje živi kao lutalica, spava ispod mosta i preživljava od nadničarskih poslova. Pošto se uklopio među useljeničke sindikaliste, pojavio se 1904. na 33. godišnjicii Pariske komune u Lausani, gdje je govor držala Anđelika Balabanova, strahovito obrazovana 36-godišnja Ukrajinka, plemkinja porijeklom i komunistkinja izborom. Iako je na tom skupu bio i Lenjin, Anđeliku je fascinirao jedan drugi muškarac.
"Prvi sam put vidjela ljudsko biće tako bijednog izgleda. Kaže da je socijalista, ali čini mi se da o socijalizmu ne zna mnogo".
Balabanova postaje njegova mentorka, a kada Musolini nakon dvije i po godine samoizgnanstva odlučuje poći natrag u Italiju. godine 1912. izborio se za mjesto urednika lista Avanti, dnevnih novina italijanske Socijalističke partije, ali posao nije prihvatio dok nije dobio garanciju da će mu Anđelika biti zamjenica.
U međuvremenu, zavešće i djevojku koja će mu postati zakonita supruga, Rakel Gvidi. U jesen 1909., nakon što se nekoliko mjeseci bezuspješno udvarao maloljetnoj Rakel koja je radila u gostionici njegova oca, gdje je svima pokazivala "svoja veličanstvena prsa", odlučio je isforsirati njenu neodlučnost.
"Ako me ti ne želiš, baciću se pod tramvaj". Potom je sličan argument upotrijebio s Rakelinom majkom: "Vidite ovaj revolver, gospođo Gvidi? Ako me Rakel opet odbije, jedan je metak za nju, a pet za mene. Pa, birajte!". Iako se silno trudio dobiti Rakelinu ruku, tvrdio je da je nije volio.
"Za nju gotovo nikad nisam imao ljubavi. Samo telesnu privlačnost. Jer je bila lijepa djevojka, sočna, dobro građena i, kako se ono kaže, fin komad žene. Nikad među nama nije bilo ni razumjevanja ni komunikacije.”
Musolini je 1909. u Trentu imao kratku vezu s Austrijankom Idom Delser. Obožavala ga je do te mjere da se na jednom putovanju bacila na njega da ga zaštiti od bodeža militantnog socijaliste. Kad je Musolini osnovao Il Popolo d’Italia, nedostajalo mu je novca, pa je Ida prodala sav nakit, dala svoj salon ljepote i preselila se iz stana u sobu. "Ben" joj je zauzvrat obećao da će uskoro doći da živi s njom, a tada je saznala da je već zauzet. Njihovo dijete, Benito Albino, rodilo se dok se borio u Alpama, a dok je bio u bolnici zbog tifusa, Ida mu je došla u posjetu i pokazala mu dijete.
Benito je morao odlučiti - obožavateljka iz Austrije ili djevojka iz njegova kraja. Pa je tako naposletku u vojnoj bolnici u Trevigliju 16. decembra 1915. održan službeni obred civilnog vjenčanja Rakel Gvidi i Benita Musolinija.
Ida stvar vodi pred sud i zahtjeva da prizna i sina, na šta Musolini pristaje. Bijesna Ida počela se vlastima predstavljati kao gospođa Musolini i dobija alimentaciju od 200 lira. Nije popuštala i Musoliniju nije uspijelo da je ućutka sve dok nije došao na vlast, a tada je uspio da dobije dijagnozu koja tvrdi da je umobolna pa su je zatvorili u bolnici u Veneciji. Tamo je i umrla 1937, urezujući ime bivšeg ljubavnika u zidove.
Venecijanka Margerita Sarfati već od 1912. godine nametnula se kao autor u Musolinijevom listu, a ubrzo i kao njegova ljubavnica. Tolerantna ljubavnica, jer mu dopušta brojne avanture. Iz jedne od njih, sa Fernandom Os, militantnom ruskom Jevrejkom, rađa se sin Benito Rebel, kojeg ne želi da prizna. Kada se kao dvogodišnjak razbolio, Musolini nije ni trepnuo, a kada je dječak preminuo, Margeriti je priznao: "Ovo mi je veliko olakšanje".
Margerita će postati daleko najutjecajnija Musolinijeva ljubavnica, biće uz njega kroz najturbulentnije godine života - prvo odlazak u vojsku, u Prvi svjetski rat (doduše, od dvije godine u vojsci na bojištu provodi mjesec dana, a u rovovima samo nekoliko dana), a potom i teško ranjavanje 1917. Margerita nije napuštala njegov bolesnički krevet. Sedećih će godina Musolinija istrajno kormilariti prema poziciji poglavara Italije, a kada se Il Duce preselio u Rim, a Safrati ostala živjeti u Milanu sa suprugom, nastavili su vezu.
Musolini je, doduše, imao brojne druge ljubavnice. Margerita se pak sve više pojavljuje u ulozi službene priležnice, tim više što Rakel, koja će mu roditi petero djece, tada još uvijek živi u Milanu. U maju 1924. umire Ćesare Sarfati i više ništa ne stoji na putu njihovom zajedničkom životu, a Margeritin gotovo zvanični status donosi joj počasti: kada uđe u pozorišnu dvoranu ili u muzej, mnoštvo se diže da pozdravi miljenicu, kraljica Elena imenuje je dvorskom damom. Zavadiće ih Hitler. Musolini se, naime, sjetio da je njegova prilježnica, prije nego što je postala fašistkinja, bila Jevrejka. Safrati, autorka Dučeove biografije, odlazi u Urugvaj pa u Argentinu.
Musoliniju to nije bilo toliko važno, jer je još od 1932. u njegov život ušla žena s kojom će i skončati - Klara Petači . Sa 29 godina mlađom kćerkom ljekara pape Pija XI. upoznao se slučajno, kada je svojim Alfa Romeo kabrioletom putovao prema moru. Hipohondar, koja nije jela gotovo ništa osim čokolade već dugo je spavala s Dučeovom fotografijom pod jastukom. Uslijediće mjeseci platonskih sastanaka u palati Venezia, a nakon što je Musolini samome sebi zabranio da se spetlja s Klarom, ona se 27. juna 1934. u crkvi Sv. Marka, nasuprot Dučeove palate, udala za vjerenika Rikarda Federičija. Nije potrajalo, rastali su se vrlo brzo, a dvije godine kasnije Musolini u uniformi prima Klarinu majku i pita: "Gospođo, dopuštate li mi da volim vašu kćer?”. Pitanje je, doduše, malo zakasnilo, jer su već nekoliko mjeseci prije toga stupili u intimne odnose. Musolini joj je u palati Venezia stavio na raspolaganje apartman Cybo, a ona ga tamo čeka svako popodne tačno u 15 sati. U palatu dolazi na crvenom motociklu s prikolicom, koji čuvari nazivaju “ljubavnim motociklom”.
Gubitak djeteta
Osim Benitove supruge i brojnih drugih ljubavnica koje je svakodnevno minuciozno organizovao tako da se nikada ne sretnu, Klara se morala boriti i s vlastitom sestrom. Svjedoči vozač: "Onih večeri kad bi Klara bila indisponirana, Mirijam bi razgaljivala Musolinijeve noćne sate. I, prema izvještajima vlasnika hotela, odlazila bi ujutro prije zore." Na dan kada se Italija uključila u Drugi svjetski rat, 10. juna 1940. godine, Klara mu objavljuje da je trudna. No, gubi dijete i njihova je idila tad već gotovo sasvim izblijedila. Klaru, od tada, javnost prezire kao drugu Dučeovu ženu, preljubnicu, zovu je "izdržavanom", “strvinarkom”, "malom konkubinom". Gotovo proročanski ona nagovještava svoju sudbinu rečenicom: “Umreću od ljubavi. Ubiću se, ili će me oni ubiti.”
Premda joj je Musolini, svrgnut, uhapšen i svjestan što mu se sprema, govorio neka pobjegne u Švajcarsku, Klara ostaje uz njega.
"Previše mu je ljudi okrenulo leđa, da bih mu ja sad učinila isto. Onaj ko voli, umire. Slijedim svoju sudbinu, a moja je sudbina on. Molim te, pobrini se da se sazna istina o meni, o njemu, o našoj čistoj, lijepoj ljubavi, koja je duža od vremena, veća od života”, napisala je u svom poslednjem pismu koje je dala sestri.
“Tješila sam se time što sam mu uspijevala opustiti bore od briga na čelu.” Benito se potom vraća u vilu Torlonia gdje ga čeka supruga Rakela, uprkos tome što su im odnosi gori nego ikad. Musolini je, naime, bijesan, jer vjeruje da ga je supruga prevarila. Mrtav hladan, ovako je svoju ljutnju objasnio Klari Petači: "Naravno, vrlo sam se loše odnosio prema njoj. Radio sam djecu izvan braka, imao ljubavnice. No, ja imam olakšavajuće okolnosti. Kad se sve zbroji i oduzme, muškarac kao što sam ja, koji ima toliko prilika... Kako da ne krivuda? Svi muškarci varaju žene, čak i sinovi brijača. Svi, bez ijednog izuzetka. Ja barem imam opravdanje.”
Iako svijesna s kime ima posla, Klara od Musolinija traži dokaz ljubavi - vjernost. Naravno da to neće dobiti, što joj je otvoreno rekao sam Duče. "S koliko sam ih bio? Prvo vrijeme kad sam bio u Rimu, u hotelu je konstantno bila košnica žena. Bio sam s četiri na dan. Ideja da bih mogao pripadati jednoj jedinoj ženi bila mi je nezamisliva. U jednom sam razdoblju imao čak četrnaest ljubavnica, i uzimao sam ih jednu za drugom."
Dok su ih vodili na strijeljanje, Klara nije prestajala plakati. Njen Ben bio je apatičan, pomiren sa sudbinom. Trenutak prije nego što su odjeknuli hici, šapnula mu je na uvo: "Jesi li srećan što sam te slijedila do kraja?"Nije se udostojio odgovoriti joj, piše jutarnji.hr
