Ova tri elementa u ponašanju ukazuju da dijete možda pati od anksioznosti. Evo na šta bi trebalo da obratite pažnju da biste djetetu mogli da pomognete na vrijeme.
Svi roditelji ovog svijeta složili bi se, vjerovatno, u jednom - da žele najbolje svojoj djeci. Žele im da budu zdrava, snažna, radoznala… i još milion divnih stvari. Ali, šta da uradite kad posumnjate da dijete možda ima iracionalni odgovor ili reakciju na dnevni život, kad pomislite da ga možda muči anksioznost?
I ovde se ne radi o "uobičajenoj" anksioznosti, recimo, onoj koja djecu ponekad uhvati kad treba da se vrate u školu posle raspusta, već o onoj koja vam privlači pažnju i navodi vas da se zapitate kako da pomognete djetetu.
"Anksioznost je kliničko stanje, pa da bi moglo da se kaže da dijete ima anksiozni poremećaj, moraju da budu ispunjeni kriterijumi koji su od kliničkog značaja. U takvim slučajevima, anksioznost dijete spriječava da normalno/uobičajeno funkcioniše na dnevnoj bazi", objašnjava za PopSugar dr Kirsten Šarma, klinički psiholog iz Njujorka.
Postoji veliki broj ponašanja koja se povezuju sa anksioznošću, ali postoje tri značajna signala koja ćete relativno lako primetiti ako vaše dijete ima ovaj problem:
Dijete govori negativne stvari
Da li vaše dijete često govori o sebi u negativnom kontekstu, da li ste primijetili da kaže da je loše u nečemu što radi, da mu nešto ne ide od ruke (matematika, pisanje, sport, crtanje ili nešto slično)? Ovo je nešto na šta bi trebalo da obratite pažnju.
Prihvatanje negativnih misli ("nikad neću dobro uraditi kontrolni jer mi ne ide matematika", recimo) vremenom utiče na samopouzdanje i može da dovede do značajnijih problema kao što je anksioznost.
Dijete je često zabrinuto iz različitih razloga
"Anksioznost se javlja u različitim oblicima. Neke od čestih manifestacija su izbjegavanje, zabrinutost, sumnja u sopstvenu vrijednost, izraženi strahovi i socijalno uslovljena nervoza", objašnjava dr Šarma.
Obratite pažnju na uzroke dječje zabrinutosti i na to kolike razmjere ta briga poprima. Da li je tolika da dijete ometa u drugim aspektima svakodnevnog života? Da li dete izbjegava određene aktivnosti jer očekuje da će se nešto loše dogoditi? Da li je zabrinuto šta bi njegovi drugari mogli da pomisle ili urade?
Ali, imajte na umu da je zabrinutost u određenim situacijama očekivana i prirodna, tako da morate pristupiti problemu krajnje racionalno.
Dete ima izražen strah od odvajanja od roditelja
"Kad je dijete uznemireno kad treba da otputuje negdje sa školom, ili da prespava kod bake ili kod nekog druga iz razreda, vjerovatno ćete primijetiti da to nije jedino što ga brine. Pokušajte da se prisjetite da li je dijete generalno uznemireno kad treba da se odvoji od vas, ili je ta konkretna situacija izuzetak."
U zavisnosti od uzrasta djeteta, rješenja za ovaj problem se razlikuju. "Često može da pomogne plan koji djetetu omogućava da postepeno prevaziđe strah od odvajanja. Recimo, ako dijete generalno želi da prespava kod nekog druga ili drugarice iz škole, ali se uznemiri kad do toga dođe, može da pomogne da recimo taj drug ili drugarica nekoliko puta kod vas ostanu malo duže, pa onda da oni spavaju kod vas u kući, da bi se dijete oslobodilo dovoljno da se raduje tome što će i ono prespavati 'u gostima'."
Ali, ovo ne bi trebalo da forsirate. "Važno je da odluke o tome šta ćete uraditi u situacijama koje kod djeteta bude anksioznost donosite u zavisnosti od razmjera dječje nervoze i od toga kako se dijete u konkretnom trenutku i u konkretnoj situaciji osjeća. Ako dijete može da podnese određeni stepen neprijatnosti i nađe način da se nosi sa tim, na dobrom ste putu. Ali, ako dijete stavite u situaciju u kojoj će biti preplavljeno anksioznošću, to može biti opasno, i zato je važno da budete vrlo pažljivi", savjetuje dr Šarma.
Ako ste jako zabrinuti, uvek je dobra ideja potražiti savjet ili pomoć stručnjaka specijalizovanog za rad sa djecom.
