Popodnevna dremka možda je dobra za pamćenje, ali se pomalo i igra mozgom, evo kako.
Spavanje je veoma važno jer pomaže mozgu da se "osvježi" i očisti gomilu nepotrebnih informacija koje smo sakupili tokom dana, da se fokusira i da može da "svari" još informacija.
Međutim, nova studija sprovedena na Lankaster univerzitetu otkrila je da popodnevna dremka od sat i 45 minuta može da dovede do toga da stvorite lažna sjećanja, odnosno da vjerujete da su se neke stvari dogodile, iako nisu.
Ova ošamućenost, kakvu još osjećate i kada predugo spavate tokom noći, posebno pogađa desnu stranu mozga, koja je odgovorna za maštu, kreativnost i slične stvari suprotne "logičkoj" lijevoj strani mozga.
"Ova studija je dokaz da je popodnevna dremka veoma važna za sređivanje informacija u mozgu. Ali, pokazuje i to da informacije koje sredimo mogu da prođu kroz pormenu od bukvalne do apstraktne forme", kaže autor studije, psiholog dr Džon Šo.
Do sada je već poznato da desna strana mozga sadrži više lažnih sjećanja nego ljeva, bez obzira na spavanje. Postoje mnoge teorije zašto je to tako, a Šo veruje da desna strana mozga sakuplja "samo suštinu" informacija a ne same informacije, dok je pamćenje na lijevoj strani više zasnovano na riječima.
"Hemisfere su različite", objašnjava on. "Lijeva je uska jezička mreža, gdje riječ (stopalo, na primjer) vuče asocijacije koje su usko vezane za tu riječ (na primjer, prsti, zglob, čarapa). Na desnoj strani mozga, asocijacije su šire, tako da možda na istu riječ, stopalo, mogu da se jave asocijacije poput - fudbala".
Psiholog objašnjava da desna hemisfera mozga pretvara riječi u "suštinu" i da je rezultat zbog toga više podložan "greškama", odnosno da može da se desi da se sjećamo nečega što zapravo nikad nismo vidjeli i nije se desilo.
Kao što je već rečeno, dokazano je da popodnevna dremka utiče više na desnu stranu mozga, stvarajući lažna sjećanja, ali i "izoštravajući" prava.
Da bi sve to istražili, Šo i profesor Monagan testirali su dvije grupe ljudi, od kojih je jedna spavala popodne sat i 45 minuta, dok je druga cijelog dana bila budna.
Prije toga, grupama je dat test.
Od njih je zatim traženo da se fokusiraju na centralnu tačku kompjuterskog ekrana, dok se 48 reči pojavljivalo sa lijeve i desne strane te centralne tačke. Date su im instrukcije da pritisnu "da" ili "ne" taster u zavisnosti od toga da li su tu riječ vidjeli ranije ili ne.
Neke od riječi koje su se pojavile na testiranju bile su "krevet, odmaranje, budnost, sanjanje, dremanje, hrkanje".
Poslije dremke, učesnici je trebalo da se prisjete riječi koje su bile dio originalne liste, koje nisu bile na listi i koje nisu ranije vidjeli ali su povezane sa rječima sa liste (na primjer, spavanje).
Grupa učesnika koja je spavala popodne znatno je češće obilježavala riječi koje nisu bile na listi kao poznate, tj. viđene, misleći da su ih već vidjeli.
Analizirajući aktivnost mozga, tim je otkrio da je ovaj efekat na pamćenje primijetan samo na desnoj strani mozga.
