Iako roditelji vjeruju da ne prave razliku među djecom, nauka kaže da to ipak nije baš sasvim tačno.
"Tatina ćerka" je izraz koji najbolje ističe posebnu vezu koju očevi ostvaruju sa svojim djevojčicama. I koliko god roditelji željeli da vjeruju da se isto ponašaju prema ćerkama i sinovima, dokazano je da djevojčice i dječake odgajaju - različito.
Ovo je potvrđeno i novim istraživanjem koje je sprovedeno u Americi, koje je dokazalo da se očevi zaista drugačije ponašaju prema ćerkama i to na način koji ima dugoročan uticaj.
U istraživanju su učestvovala 52 muškarca, očevi djece jaslenog uzrasta. Psiholozi su proučavali kako mozak muškaraca reaguje na djecu, i da li se tate svjesno ponašaju drugačije ili je to prosto "jače od njih".
Tokom drugog dijela eksperimenta, naučnici su snimali rad mozga očeva dok su im prikazivane fotografije djece sa srećnim, neutralnim ili tužnim izrazom lica. Očevi djevojčica su snažnije reagovali na fotografije svoje djece sa srećnim izrazom lica, a u delovima mozga zaduženim za emocije belježena je pojačana aktivnost. Ali, očevi sinova intenzivnije su reagovali na fotografije sa neutralnim izrazom lica.
"Ako dijete plače, i doziva tatu, očevi djevojčica će brže reagovati", kaže dr Dženifer Maskaro, koja je bila šef istraživačkog tima.
Očevi dječaka sa svojim sinovima manje razgovaraju, ređe im pjevaju, na primer, čak i dok su sasvim mali, i generalno slabije obraćaju pažnju na njihove emotivne potrebe. Takav model ponašanja, koji se zasniva na uzdržanosti u iskazivanju osjećanja može uticati na emocionalni razvoj dječaka.