Prisjetite se nezaboravnog Nikole Simića, glumca koji je "pratio" naše djetinjstvo i crtaćima davao dušu!
Nezaobilazan (i najslađi) dio djetinjstva su crtaći. Svi mi koji danas imamo klince, uglavnom smo primorani da (po fazama) slušamo pijukanje, potom groktanje, a onda urlik "zažarimo".
Nekada smo slušali mljackanje šargarepe, šuškanje i pljuckanje tokom izgovaranja "Sezona lova na ZeČeve"… onda smo malo porasli. Slušali smo Mikalanđela, Sekača… pratio nas je isti glas.
Porasli smo još malo i odgledali "tamo neku" Tijesnu kožu. Vidjeli mlađeg referenta u ofucanom odijelu s ludačkom frizurom i shvatili "to je ON".
Naš Duško Dugouško je, poput nas, porastao, a onda se zaposlio u propaloj firmi gdje mu od "pišljivog ličnog dohotka" odbijaju pare za kredit, klizišta, zemljotrese i poplave…
Nikola Simić je rođen na današnji dan. MONDO je jednom prilikom imao čast da sjedne prekoputa ovog glumca i, iskreno, sve vrijeme dok smo pričali o ozbiljnim stvarima, uživali u glasu i pojavi, razmišljali i "sjedim pored Duška Dugouška".
"Hej, šefe, koji ti je vrag?".
Ovo pitanje nas je prenulo iz razmišljanja. Kao da je ZNAO šta slijedi i da želimo to da čujemo. Zbog toga dragom Nikoli Simiću hvala do neba i vječito poštovanje.
Ne samo zbog toga što nije želio da bude ozbiljan tokom intervjua, već zbog toga što je jednom rečenicom uspio ono što nijedan čovjek na ovoj planeti ne bi uspio tako lako.
Da nas vrati u djetinjstvo.
Rekao nam je još nešto: "Danas nemate crtaće s dušom" opisujući sve što nam se servira na televiziji. Čini se da je, kao i svaki put kada bi trebalo odbrusiti Šojiću ili objasniti nešto tasmanijskom đavolu, bio u pravu.
Nikola je otišao, njegove uloge su ostale i sve su sad naše, da se smijemo i sjećamo - crtaća koji su imali dušu i likova koji nas i danas ne napuštaju. Baš kao ni on.
Ovako su crtaći dobijali dušu:
Popaj, Oliva i ono čuveno:
Na današnji dan pogledajte i neki crtani...
Duška Dugouška...
I Sekača!
