Svaka kultura drugačije shvata privatnost. U zapadnjačkim kulturama privatnost ljudi je običaj i pravo. U nekim drugim nije.
"Treba mi malo odstojanja", kaže mala Kristina svojoj meksičkoj majki. Ona povlači ćerku k sebi, strogo govoreći: "Između nas nema odstojanja!" Ta scena iz američke komedije "Špengliš“ (Spanglish) pokazuje koliko je drugačije shvatanje privatnosti u različitim kulturama.
Biti sam, slobodno se razvijati bez da nam drugi smetaju, nije u svim kulturama shvaćeno isto. U Njemačkoj se privatnost smatra prostorom u kojem neka osoba može da se ponaša slobodno i ležerno, da ga drugi ne posmatraju ili slušaju. U SAD je privatnost "pravo da pravo da nas puste na miru“ (The right to be let alone).
Istraživači kulture dijele zemlje na takozvane "kontaktne kulture", u čijem središtu stoji zajednica i "nekontaktne kulture“, koje odlikuje individualizam.
Holandski psiholog prof. Gert Hofstede već decenijama istražuje vrijednosti različitih kultura širom svijeta. Za njega, shvatanje privatnosti zavisi od individualizma ili kolektivizma kulture. "To koliko neko ima privatnosti zavisi i od toga koliko ima prostora i, samim time, bogatstva. Bogatstvo dolazi prije individualizma“, dodaje Hofstede.
U "kontaktne kulture" spadaju arapski svijet, Latinska Amerika i južna Evropa. U tim kulturama ima mnogo bliskosti i tjelesnog kontakta među ljudima. U "nekontaktnim kulturama“, kao što je sjeverna Evropa, tjelesni kontakt ograničava se na najneophodnije. Hofstede to naziva "ugodnom udaljenošću“, distancom koju ljudi drže da bi se osjećali ugodno.
Razlike na polju privatnosti osjećaju pogotovo ljudi koji emigriraju u Njemačku. Tako kaže i Iranac Eskandar Abadi: "U Iranu je teško povući se u samoću. Nas 12 djece dijelilo je dvije sobe“. S druge strane, tvrdi Abadi, u Njemačkoj sve ima svoje mjesto i svako ima svoju sobu. Kada se Abadi prisjeća svog vremena u Iranu, mora da se nasmije: "Majka me posjetila u mojoj sićušnoj studentskoj sobi. Rekao sam joj da moram da učim, pa je sjela i bila mirna. Minut kasnije, prekinula me i pitala da li napredujem i da li mi treba pomoć“.
Kineskinja Lin Fu, koja je u Njemačku došla prije 13 godina, primećuje kulturne razlike kod svoje šestogodišnje kćerke: "Napravila je tablu na kojoj piše: 'Pokucajte molim'. Objesila je to na vrata svoje sobe“, kaže Fu za DW. U njenoj kulturi, tako nešto bi bilo nezamislivo. Ipak, Fu misli da je to interesantno: Tabla na vratima je simboličan gest po kojoj se može prepoznati prelaz kultura. Hofstede to smatra takozvanim "trogeneracijskim procesom“.
"Prva generacija je u prvih deset godina života prihvatila određene vrijednosti, koje nosi sa sobom kroz čitav život. Njihova djeca, druga generacija, doživljavaju dva različita sistema vrijednosti - kod kuće i u školi. Zbog toga se ponekad osjećaju izgubljeno. Treća generacija potpuno je prilagođena novoj kulturi, iako u porodici postoji još nekoliko tradicija iz stare kulture“, kaže Hofstede.
Shvatanje privatnosti u drugim zemljama ogleda se i u poslovnoj svakodnevnici, pogotovo ako se radi o međunarodnim sastancima. Aleksander Grot ekspert za savjetovanje osoba na rukovodećim pozicijama, učestvovao je na konferencijama širom svijeta i govori na osnovu sopstvenog iskustva: "Muškarci u Argentini vam prilaze strahovito blizu. Osjetite njihov dah na svom licu i stalno vas gurkaju“, kaže Grot. Za nekog iz sjeverne Evrope, to je veoma neugodno. U Indiji su mu se još više približavali: "Zamislite da vas indijski kolega vodi u restoran i pritom vas drži za ruku. Kad ste Evropljan, to vas učini vrlo nervoznim“.
U poslovnom svijetu, interkulturalna komunikacija poželjna je tema. Brojni autori knjiga o menadžmentu, zajedno sa istraživačima kulture, nastoje da ispitaju različite zemlje. U međuvremenu, sociolozi još uvijek razmišljaju o tome šta privatnost uopšte znači. Nije lako definisati taj pojam: "Privatnost je poprilično suptilna, može se mjeriti samo tjelesnim rastojanjem", kaže Hofstede.
Definisanje pojma dodatno otežava činjenica da se privatnost različito shvata ne samo od kulture do kulture, već i od osobe do osobe. Zbog toga američka profesorka filozofije Džuli C. Ines u svojoj publikaciji "Privatnost, intimnost i izolacija“ tvrdi: "Svijet privatnosti je haotičan“.
(MONDO)
