Pravi je mesožder i ne ograničava se na žabe, jede i ribe, gmizavce, male ptice i sisare. U istoriji je imala ulogu svete ptice, a i danas se vjeruje da "donosi" djecu.
Rode su ptice dugih nogu i vratova, visoke do metar i po, tvrdih i dugih kljunova. Nastanjene su širom planete, osim sjevernog i južnog pola. Ovdašnja roda, vijesnik proljeća, nema glas i komunicira klepećući kljunom, ali, afrička umije i da pjeva.
Nauka poznaje 19 vrsta roda, raspoređenih u šest rodova. Sve su teške ptice, velikog raspona krila: roda marabu dostiže težinu od devet kilograma i raspon krila od 2,5 metara. Veći raspon krila od nje imaju samo albatros i andski kondor. Perje je gusto, sa metalnim odsjajem, crno ili bijelo.
Sve rode su mesožderi, i, suprotno uvriježenom mišljenju, ne jedu samo žabe. Na jelovniku su joj i ribe, insekti, gmizavci, manje ptice, čak i mali sisari kao što su hrčci. Roda lovi danju. Veoma je osjetljiva na promjene klime, naročito jaku hladnoću.
Inspiracija za vazdušnu jedrilicu
Kad odjednom zahladni, zavlači glavu u perje i stoji na jednoj nozi da bi smanjila površinu izloženu zimi. Rode su uglavnom selice i iz hladnijih krajeva putuju u tropske i suptropske oblasti gdje im je prirodno stanište. Lete u snažnim zamasima, koristeći vazdušne struje. Ovaj način letenja poslužio je kao inspiracija izumitelju Otu Lilijentalu da konstruiše eksperimentalnu vazdušnu jedrilicu na osnovu serije fotografija roda koju je uradio Otomar Anšic 1884. godine.
Pravi veliko gnijezdo, snese tri do pet jaja u sezoni, a na jajima leže oboje roditelja, na smjenu. Kad se mladi izlegu, poslije 50 do 100 dana mogu da lete. Zbog brige o mladima, smatra se sretnim simbolom porodičnih vrijednosti u svim evropskim kulturama. Ovdašnji poljoprivrednici vjeruju – kao i Bugari i drugi slovenski narodi – da je ova ptica neka vrsta daleke rodbine čovjeku. Uostalom, riječi "roda", "rod" i "rodbina" zvuče prilično slično, a isto je i u grčkom jeziku i skandinavskim jezicima. U mnogim narodnim pričama i legendama čovjek se pretvara u rodu i obrnuto. Vidjeti rodu je sretan predznak.
"Klepetanje" kao predznak svađe
Zato su seljaci u davna vremena hrabrili ove ptice da svijaju gnijezda baš na njihovoj kući, ostavljajući im pogodno mjesto na krovu ili na nekom drvetu u blizini imanja. Pokvariti rodino gnijezdo ili nauditi malim pticama po vjerovanju donosi sigurnu nesreću.
Kako je nastalo uvjerenje da donose bebe, nije jasno, ali, pretpostavlja se da su nekadašnji ljudi - koji nisu mnogo putovali - primijetili kako se vraća u svoje gnijezdo poslije otprilike devet mjeseci, koliko traje i trudnoća žene. Ovo vjerovanje se toliko primilo, da se crvene pjege na glavi i vratu, s kojima mnoga novorođenčad dolaze na svijet, sasvim ozbiljno zovu "ugriz rode".
S obzirom na to da je ova ptica simbol nježne roditeljske brige, nije iznenađujuće što joj se pripisuje da "donosi" djecu, zato njeno slijetanje na krov pod kojim živi mladi par "sluti" na potomstvo i blagostanje u kući. Kad se par roda sretno ugnijezdi blizu poljoprivrednog domaćinstva, u tom domaćinstvu će se "ugnijezditi" mir i svaka sreća. Njeno "klepetanje" je predznak svađe. "Šta klepećeš", kaže se osobi koja mnogo priča.
"Strina rodo, kud se šećeš"
Kod drevnih naroda, maltene je sveta ptica. Kod Grka je posvećena Heri, zaštitnici braka i porodice; kod Rimljana - Junoni, boginji sa istom funkcijom. Stari Egipćani zamišljali su ljudsku dušu u obliku jedne vrste rode. Na starom hebrejskom jeziku riječ "roda" izgovara se isto kao "nježna majka". Kod Kineza i Japanaca je simbol dugovječnosti.
U književnosti i umjetnosti je vrlo zastupljena, a njena slika nalazila se na prvim razglednicama kad su se pojavile krajem 19. vijeka. Poznata je dječja pjesma "Strina rodo, kud se šećeš" i šaljive narodne priče o rodi i žabi.
Istraživanja pokazuju da su ove velike ptice zaista vjerne, ali, gnijezdu u koje se vraćaju, nekad sa istim partnerom, a nekad baš i ne. Takođe, ne umiru od tuge za uginulim partnerom, češće ih odstrijele neodgovorni lovci.
(Mondo/Agroklub)
