Knjiga "Milena Dravić - Više od umjetnosti" Tatjane Nježić predstavljena je danas u Jugoslovenskoj kinoteci.
Promocija je počela snimkom Mileninog plesa sa britanskim glumcem Brajanom Koksom na prošlogodišnjem Festivalu evropskog filma na Paliću, gdje se Dravić posljednji put pojavila na sceni kada je primila nagradu i kada je pozdravljena ovacijama publike.
Autorka Tatjana Nježić je od mnogobrojnih priča iz druženja sa Milenom Dravić odabrala susret sa njom u njenom domu.
"Ispraća me i na vratima mi kaže: 'Jao, nikada nisam pričala. Mene je za prijemni spremala Mira Stupica'. Ja ostanem zabezeknuta kako je moguće da se o tome ne zna. Posle relativno kratkog vremena odlazim u posjetu Miri Stupici povodom organizovanja izložbe filmskih plakata u Soputu i kažem joj: 'Miro, pa Vi ste spremali Milenu za prijemni'. Primijetiš ozarenost na njenom licu kada se prisjetila i rekla je: 'Taj bljesak, taj trajni bljesak, da vidjelo se, vidjelo se'", ispričala je Nježić Tanjugu.
O divi srpskog i jugoslovenskog glumišta govorili su i Verica Dravić, glumica Jelisaveta Seka Sablić, reditelji Dejan Mijač i Zdravko Šotra, upravnik Audiovizuelnog arhiva i Centra za digitalizaciju Radoslav Zelenović i direktor Strateškog poslovnog područja kafe u Atlantic grupi Andrej Bele.
"Za mene je Milena uvijek bila samo voljena tetka i nemam objektivan sud o njenom značaju za kulturu i ummetnost i o njenom uticaju na druge ljude. Teško mi je da prihvatim svijet u kome nema njenih duhovitih komentara, razgoračenih zelenih očiju kada je nečim zapanjena i bezgranične ljubavi koju nam je pružala. Ona i Dragan su mi bili kao drugi roditelji i velika podrška i ostala je velika praznina, ali i bezbroj dragocenih uspomena koje su moje najveće bogatstvo", rekla je Verica Dravić.
Reditelj Dejan Mijač je primijetio da na početku knjige Dravić kaže: "Moj život se sažima u četiri reči - ljudi, ljubav, posao i radost".
"Mene fascinira riječ ljudi. To nije samo susret sa ljudima, to je suživot sa ljudima, što je jako teško učiniti - da umjetnik zaista živi sa ljudima. Zato što umjetnost oduzima čovjeka od ljudi. Umjetnik je u nekom smislu, ako nije glumac, upućen na to da ima sjećanje na ljude i neku vrstu zamka od slonove kosti gdje živi, stvara i odakle posmatra ljude. Milena je svjedok života sa ljudima i iz toga je crpla cio svoj značaj", rekao je Mijač Tanjugu.
Sablić je rekla da je Dravić bila divna, uvijek zabavna.
"Njena slika svijeta, kako je bila naivna i šarmantna, to nas je sve očaravalo. Bila je zainteresovana za sve, svi smo uvek uživali sa njom. Bila je možda jedina zvezda na ovim prostorima, ali i odlična domaćica, supruga, privržena svojoj porodici, brinula je o svom Gagi", istakla je Sablić.
Za reditelja Zdravka Šotru Milena Dravić je bila jedinstvena, jer je u "čitavoj našoj filmskoj istoriji ona jedina zvijezda koja je svijetljela 60 godina".
"Obicno se glumice pojave, bljesnu u dva-tri filma i nestanu, a ona je od 1958. pa do svog kraja neprekidno bila na sceni i zvijezda koja sija. Po tome je ona jedinstvena. Ja sam sa njom dosta radio, ali najteže što sam radio bio je šou 'Obraz uz obraz'. Ona je već bila afirmisana glumica, a onda je sinula", rekao je Šotra.
O Mileni Dravić kao megazvijezdi jugoslovenske kinematografiji, sa čudesnom harizmom velike glumice koja je mogla podjednako dobro i uspješno da glumi u filmovima "crnog talasa" i komedijama, da ostvari fantastične dramske uloge, da igra kod svih jugoslovenskih reditelja i dostigne 160 uloga što je "jedna mala kinoteka", govorio je Radoslav Zelenović.
U knjizi o Mileni pišu Dušan Kovačević, Ljubomir Simović, Zelenović, Puriša Đorđević, Mijač, Jagoš Marković, Milan Jelić, Goran Paskaljević, Dušan Makavejev, Milan Vlajčić, Milena Zupančić, Milan Karadžić, Stefan Arsenijević, Miloš Radivojević, Branka Petrić, Šotra, Nenad Polimac, Aleksandar Milosavljević...
