"U mojoj gitari živi jedan leptir i mnogo je stvari koje nas vežu, kad dođu kiše i zima tuge i njemu i meni krila se stežu"
Ovim riječima je Nenad Radulović, ili, kako ga publika pamti – Neša Leptir, često započinjao koncerte, a svoj let prekinuo je na današnji dan prije 29 godina.
Beogradski šmeker, rođen 13. septembra 1959, odmalena je ukazivao da njegova krila neće služiti za tek obično lepetanje kroz život. Izrazito duhovit i talentovan, svirao je čak 11 instrumenata, među kojima i gitaru, harmoniku, usnu harmoniku, blok flautu, klavijature...
Još kao srednjoškolac režirao je humorističnu predstavu „Romeo i Julija po treći put među živima“, a pomoću kasetofona napravio je kućnu piratsku radio stanicu Sandokan, čiji je program snimao na kasete i dijelio prijateljima.
Poslednju igru leptira, bend koji je prije izlaska prvog albuma imao čak 200 nastupa uživo, osnovao je sa drugarima iz komšiluka 1979. godine.
Pretpostavlja se da su stihovi "Svako od nas neku svoju priču ima što u tami tišti, a puteve bira samo kad je hladno, kad umori zima, slutimo je tužni na krilu leptira...", koje je dobio na poklon od prijateljice, bili inspiracija za ime benda. Interesantno je, međutim, da je najpoznatiji jugoslovenski leptir imao fobiju upravo od leptira.
Harizma i humor Nešu Leptira odveli su i van granica muzike, te se tako našao u studentskom programu Index 202 iz kojeg je nastalo kultno Indexovo radio pozorište, čiji je član bio i čiji je format prenosio i na svoje koncertne nastupe.
Prvi album „Napokon ploča“ hitovima kao što su „Nataša“ i „Vrati se“ osvaja publiku širom Jugoslavije, a za koncerte Poslednje igre leptira traži se karta više bez ikakvih reklama ili nekih posebnih najava.
Naredni albumi – „Ponovo ploča i druge priče“, „Opet ploča – Srce od meda“, „Grudi moje balkanske“, „Zajedno smo piškili u pesku“ – obogatili su antologiju jugoslovenskog rokenrola neprocjenjivim pjesmama poput „Umiru jeleni“, „Ruska čokolada“, „Taksi“, „Sličuge“...
Prekasno otkrivena bolest Nešu nije pokolebala da nastavi da šarmira publiku.
Kao anegdota prepričava se njegovo gostovanje na koncertu Lepe Brene, na kom imitira Slobodana Miloševića.
Njegov brat Željko kasnije je govorio o posljednjim trenucima pred odlazak u vječnost, obasjanim Nešinom vedrinom.
"Dvadesetak minuta prije nego što je zauvijek zatvorio oči, na pitanje 'Kako si?', sa osmjehom je odgovorio 'Pa, ne mogu baš da igram fudbal'", prepričavao je on.
Neša je za sobom ostavio poruku ispisanu na ljekarskom receptu, predosjećanje ispunjeno vjerom koja prevazilazi smrt: "Vreme sada stoji, pa o večnom mraku ne razmišljam. A, kad dođe vreme za putovanje, kupiću karte za dobra mesta".
28 godina nakon njegove smrti, porodica Neše Leptira ustupila je Nevernim bebama njegovu posljednju, takođe na ljekarskom receptu napisanu pjesmu - "Suze sa zvezda padaju", za koju je snimljen i spot inspirisan ovim velikim umjetnikom.