Naš narod je dugi niz godina bio pod vladavinom turaka i prihvatio od njih mnoge običaje i riječi, ali i oni su od nas nešto ponijeli sa sobom
Da je naš jezik prepun turcizama već je dobro poznata činjenica. To su riječi koje su preuzete iz turskog jezika i karakteristične su za jezike naroda koji su bili pod vlašću Osmanskog carstva, kao što su grčki, bugarski, makedonski, jermenski i srpski.
Smatra se da je nakon 500 godina pod njihovom vladavinom našjezik "naslijedio" od turaka preko šest hiljada riječi. Neke od njih su zastarjele, neke potpuno nestale iz upotrebe, ali i dalje svakodnevno koristimo barem tri hiljade riječi koje su nam stigle iz turskog jezika.
Burek, budala, bašta, ćup, džep, džem, džin, majmun, pamuk, papuče, pare, pita, rakija, sanduk, torba, top, zanat… samo su neke od njih.
Viševjekovno miješanje naroda dovelo je do toga da i Turci usvoje i počnu da koriste neke slovenske riječi. Neki domaći stručnjaci smatraju da je takvih riječi u turskom čak 1000, ali u stvarnosti se većina njih više ne koristi ili se koristi veoma rijetko.
Interesantno je da je najviše ostalo izraza koji se odnose na administrativne nazive, zakonske norme, kao i rudarstvo. U svakodnevnom govoru Turaka može se pronaći tek nekoliko riječi slovenskog porijekla, kao što su kralj/kraljica, četa, višnja, kosa (alatka)…
Međutim, samo za jednu riječ se sa sigurnošću može reći da je naša, a to je Božić. Turci izgovaraju kao „Bodžuk“. Kada kažu „Bodžuk“ misle na praznik rođenja Hrista koji pravoslavci proslavljaju 7. januara.
