Iso Lero, poznatiji kao Džamba, ali i "Kralj Dorćola", kako su ga mnogi nazivali, nestao je bez traga skoro 3 decenije, piše Kurir.
On je nestao 23. septembra 1992. godine, neposredno pošto ga je pretuklo nekoliko pripadnika paravojne formacije "tigrovi" Željka Ražnatovića Arkana, u blizini zgrade Beograđanka na beogradskom Vračaru, navodi Kurir.
Džamba je bio neprikosnoveni "kralj Dorćola". Bio je omiljeni gradski lik, družio se sa poznatim glumcima i pjevačima. Pisao je pjesme, mnoge od njih je otpjevao njegov brat od tetke, čuveni folk pjevač Džej Ramadanovski. Lero je bio autor Džejovih hitova "Teško je živjeti", "Žuta ruža" i "Uspio sam u životu".
Lero je rođen 10. juna 1953. godine u romskoj porodici. Odrastao je u Dobračinoj ulici na Dorćolu u istom dvorištu sa svojim bratom Džejom.
Od rane mladosti se bavi džeparenjem i šibicarenjem. Obreo se 1976. godine u Centralnom zatvoru u Beogradu, jer je otimao tašne i tukao se na Beogradskoj autobuskoj stanici.
U zatvoru, budući da je naučio Krivični zakonik, davao je pravne savjete drugim zatvorenicima. Ima onih koji i danas tvrde da nijedna žalba koju je on napisao nije skroz osporena i da je makar djelimično usvojena.
Čuvari su ga tukli zbog njegove buntovne prirode, a on sam bio je nasilan prema silovateljima i homoseksualcima, dok je gajio simpatije prema optuženima za privredni kriminal, piše Kurir.
Oni koji su ga poznavali tvrde da se nikog nije plašio.
"Karijeru" gradio u inostranstvu
Poput većine kriminalaca tog vremena, Lero je takođe “karijeru” gradio u inostranstvu i to u Italiji, Njemačkoj i Francuskoj, ali ne i u Jugoslaviji. Beogradskim podzemljem pričalo se da je bio u sukobu sa Đorđem Božovićem Giškom, ali su se kasnije sprijateljili kad su se zajedno našli u zatvoru u Italiji.
Džamba je, inače, bio blizak sa Aleksandrom Kneževićem Kneletom, Giškinim prijateljom sa Voždovca.
Bio je vrhunski bokser i to majstorstvo pokazao je u klubovima boksujući za Crvenu zvezdu i Radnički. Džamba je na ulicama Beograda važio za veoma korektnog momka velike hrabrosti, snage i lijepih manira.
Ušao u legendu i po mnogim ranjavanjima i ožiljcima. Pričalo se da je išao golim rukama na noževe i pištolje i fizički mnogo jače protivnike.
Bio je visok 170 cm, težak oko 70 kg, ali je pesnicom udarao kao čekićem i bio je brz kao mamba. Udarcem je "izuvao je iz cipela", naglašava Kurir.
Džamba je umio da napravi pare i držao je lokale po Dorćolu. Svojevremeno Lero je držao detektivsku agenciju "Karmen", a bio je angažovan i za razbijanje štrajkova u nekoliko beogradskih firmi.
Lice s ožiljkom
Na njegovu teritorijiu počeli su da upadaju Arkan i Jusuf Jusa Bulić. Sukob Džambe i Arkana potiče još od služenja kazne u "Zabeli", kada ga je Džamba pretukao i ostavio mu ožiljak na licu, ističe Kurir.
Beogradskim podzemljem pričalo se da je u martu 1992. godine Iso Lero u kafani "Zona Zamfirova" pucao u Ražnatovićevu fotografiju.
Arkan se potom čuo sa Lerom i rekao mu da ne želi svađu i da on zadrži Dorćol, a da je Dedinje je njegovo.
Kobnog jutra 23. septembra 1992. godine Iso je došao u kockarnicu na šestom spratu Beograđanke koju je tada obezbjeđivala, a pogencija "Delije", a čiji je vlasnik bio Arkan.
Već na izlazu iz lifta Džamba se, navodno, sukobio sa žestokim vratarima. Nije htio da plati ulaznicu, a posle kraće prepirke pljunuo je Arkanovu sliku.
Šešeljev očevidac ubistva
Kao po komandi, momci iz obezbjeđenja pretukli su Isa Lera. Snežana Lero, Isina supruga, tužila je kasnije sudu četvoricu Arkanovih ljudi koji su, kako je tvrdila, pretukli i u nepoznatom odvezli njenog Džambu.
Još uvijek se prepričava da je gomila Arkanovih ljudi, među kojima su bili Vuksan, Šuca i Gojak, pretukla na smrt Džambu rukama, nogama i kundacima pušaka, strpali ga u gepek i odvezli u Erdut, gdje su ga uzidali u temelj benzinske pumpe.
Vukašin Vule Gojak, šef obezjbeđenja u Beograđanci, koji je po sopstvenom priznanju prvi udario pripitog Lera, objašnjavao je kasnije da Arkanovci nemaju ništa sa Džambinim nestankom:
- Udario sam ga nekoliko puta pesnicom da bih ga onesposobio, pa on je prije toga uperio nekakav pištolj u čelo mog kolege. Pošto smo ga smirili, ubacili smo ga u lift i izbacili na ulicu - pričao je Gojak tvrdeći da ne zna šta se desilo s Džambom posle incidenta.
U predizbornoj kampanji 1993. godine, Vojislav Šešelj, tadašnji predsjednik Srpske radikalne stranke tvrdio je da ima neoborive dokaze da je Arkan organizovao ubistvo Ise Lere.
Čak je javno govorio da ima i očevica Džambinog ubistva, zaključuje Kurir.