Optužnica Specijalnog tužilaštva protiv klana Belivuk-Miljković je prava enciklopedija užasa na 322 strane.
Kao dokaz priložene su i fogotrafije, među kojima se jedna naročito ističe. Nasmijani, vidno raspoloženi, Veljko Belivuk i Srđan Lalić izgledaju kao da su se fotografisali na moru, a ne iznad izmasakriranog tijela jedne od žrtava, koje su prije toga satima mučili, ponižavali i na kraju zvjerski ubili.
Prilikom planiranja i izvođenja zločina vodili su računa o najmanjim detaljima, to je prije ličilo na akciju neke ozbiljne obavještajne službe, nego na djelo kriminalne bande. Otmica jedne od njihovih navodnih žrtava, Zdravka Radojevića je primjer od koga običnog čovjeka podilazi jeza.
Radojevića je, kao se u podzemlju kaže "namjestio" prijatelj u kojeg je imao povjerenja, koji ga je spojio do čovjeka koji je navodno trebalo da mu proda dva pištolja. Ne sluteći da je u pitanju klopka, Radojević je otišao na sastanak sa koga se nikada nije vratio.
"Optuženi su preduzeli sve da ne ostave ništa slučaju. Ispred vozila u kojem se nalazio Radojević, išao je "čistač" - automobil koji je bio izvidnica i iz koga bi upozorili otmičare ukoliko primijete nešto sumnjivo na putu. Iza je išlo nekoliko kola, jedna iz kojih su pazili da ih niko ne prati, a čak su sa dva automobila fingirali sudar i napravili zastoj na putu, kako bi bili sto posto sigurni da ih niko ne prati", navodi izvor Kurira.
Mnogo ljudi, mnogo vozila, mnogo resursa je potrošeno za jednog jedinog čovjeka. Članovi te grupe nisu žalili ni vremena ni novca, samo da policiji i protivničkim klanovima ne ostave nikakav trag. Zdravko Radojević je, poput ostalih njihovih žrtava koje su završile u Ritopeku, trebalo da nestane bez traga.
Prije likvidacije žrtava posebna ekipa je pripremala podrum u koje su se odvijale monstuozne scene, takozvanu "klanicu". Oblagali su pod i zidove plastičnom folijom kako ne bi ostali tragovi krvi, a koristili su i ploastično korito. Policija je pronašla i jedan od najmonstruoznijih, ali i ozbiljnijih dokaza - industrijsku mašinu za mljevenje mesa. U optužnici se tvrdi da su svoje žrtve sjekli na komade koje su mljeli u toj mašini a potom ostatke bacali u Dunav.
Koliko su vodili računa i o najmanjim sitnicama pokazuje i snimak priskluškivanog razgovora članova grupe tokom priprema otmica Lazara Vukićevića i Aleksandra Šarca. U jednom trenutku se čuje navodno Miljković koji im govori da obrate pažnju da poruke koje je navodno slao Škaljarac iz Crne Gore, šalju na jekavici.
Ipak, klan koji je toliko pedantno uklanjao sve tragove svojih zločina, policiji i tužilaštvu su ostavili najčvršći i najočigledniji dokaz - fotografije, a navodno i snimke sa mobilnih telefona. Te slike su međusovno razmjenjivali a neke su slali i svojim nalogodavcima u Crnoj Gori, vrhu Kavačkog klana čiji su najvjerniji vojnici bili. Koristili su aplikaciju skaj za koju su vjerovali da je sigurna, ali su neke strane policije uspjele da razbiju kod, a i neki od uhapšenih su pristali da otključaju svoje kriptovane telefone. Marko Miljković je čak nepoznatom sagovorniku, pod nadimkom Hel, poslao slike i snimke uz napomenu da napravi rezervne kopije brutalnih slika, kako ih ne bi slučajno izbrisali. Ukoliko presuda bude osuđujuća, optuženi će najviše moći da zahvale upravo sebi.
"Oni su očigledno postali suviše sigurni u sebe, bahati i osioni., Suviše su vjerovali, čini se, i u svoje zaštitnike koje su imali položaj u policiji", kaže kriminolog Dobrivoje Radovanović za Kurir.
Fotografije su slali i svojim protivnicima, na lešu Gorana Veličkovića napisali su krvlju poruku njegovom šefu: "Koraću p***o". Oni nisu prva niti jedina kriminalna organizacija koja je to činila, to je uobičajena praksa i nekih terorističkih grupa, ali je kadar obično snimljen da se počinilac ne vidi ili je skriven iza maske. Oni kojima su snimci bili namijenjeni vrlo dobro su znali i ko su žrtve i od koga ti snimci stižu. Zašto su se onda Belivuk, Miljković, Lalić slikali sa žrtavama?
"Oni su tim fotografijama htjeli da pokažu da su moćni, jaki, nemilosrdni. Ne treba zaboraviti da među prvih pet osobina u strukturi ličnosti kriminalca, nalazi se narcisoidnost", dodaje Radovanović za Kurir.