Pojavile su se još 62 fotografije iz kuće strave u Ritopeku koje je klan Veljka Belivuka (35) i Marka Miljkovića (30) snimio kako bi ovjekovečio zvjerska mučenja i ubistva petorice muškaraca čija su tijela posle toga iskasapljena, samljevena i bačena u Dunav.
Blic je došao u posjed ovih fotografija na kojima su ubistva Aleksandra Gligorijevića, zvanog Puki (12 fotografija), Gorana Veličkovića, zvanog Goksi (22 slike), Lazara Vukićevića (17 slika), Zdravka Radojevića (5 fotografija) i Milana Ljepoje (6 slika).
Javnost je imala priliku da vidi djelove ovih snimaka u nekoliko navrata, ali tek sada, posle uvida u kompletan materijal, jasno je da najveći dio najužasnijih prizora iz "klanice" u Ritopeku, zapravo, nije bio objavljen. Te fotografije, koje su članovi klana dijelili preko mobilnih telefona sa aplikacijom "Skaj", sada su dio optužnice protiv njih na 322 strane.
Kako je materijal ekstremno brutalnog i uznemirujućeg sadržaja redakcija je odlučila da ga ne objavljuje. S druge strane, analiza materijala, uz još neke dosad nepoznate detalje iz optužnice, pruža mnogo novih, direktnih i indirektnih informacija o nevjerovatnom stanju svijesti članova Veljinog klana, njihovim motivima i načinu funkcionisanja.
Radi se o najkrvavijim načinima ponižavanja, mučenja i zvjerskim ubistvima ove petorice.
Groteskne figure iz Ritopeka
Prva žrtva čije je ubistvo ovjekovečeno na ovaj jezivi način bio je Aleksandar Gligorijević Puki. Uživanje i "kreativnost" u mučenju, ponižavanju i kasapljenju su na vrhuncu pri zvjerskim ubistvima Goksija Veličkovića i, posebno, Lazara Vukićevića. Naredna ubistva su manje krvava i manje se fotografišu tijela žrtava. Od 60 fotografija, na čak 39 su prizori mučenja i kasapljenja Goksija Veličkovića (17 slika) i Lazara Vukićevića (22 slike), koja su se odigrala tokom krvavog avgusta 2020. godine. Na nekim slikama su Veličković i Vukićević najvjerovatnije još živi.
Njih dvojica su posle smrti kasapljeni sa najvećom pažnjom, a zatim su odsječeni dijelovi tijela "aranžirani" i slagani na najbizarnije načine, posebno kod Vukićevića, za koga je Belivuk tražio da bude mučen sa "102 odsto" zalaganja pripadnika klana.Tako dobijene groteskne "figure" su snimali i te fotografije dijelili sa posebnim zadovoljstvom prije nego što bi ostatke samljeli i bacali u Dunav.
- Ovakve grozote čine veliki dio materijala i očigledno je da su na to polagali mnogo pažnje. Vjerujemo da su to radili kako bi demonstrirali svoju moć i snagu pred konkurentskim klanovima. U svijetu te vrste kriminalaca brutalno poniženje se shvata kao možda i gora sudbina od smrti - kaže izvor "Blica" upoznat sa slučajem.
Prema Milanu Ljepoji su, s druge strane, očigledno imali dozu respekta - imponovala im je njegova karijera u pljačkaškoj bandi "Pink Panter" - i on je posle smrti manje ponižavan od Goksija i Vukićevića.
Nije vrijedan dranja
S druge strane, jedan mladić koga su zlostavljali, a na kraju i silovali na stadionu Partizana jer su vjerovali da ih "cinkari", izbjegao je smrt samo zato što su procijenili da je suviše beznačajan da bi se toliko trudili oko "dranja" u Ritopeku. "Dranje" je bilo šifra za ubistva po principu Ritopek - mašina za mljevenje mesa - bacanje samljevenih ostataka u Dunav.
" Hahaha, isjekli bi(smo) i ovoga nego nije vrijedan posla... Hahaha, pustili smo ga da ne moramo i njega da deremo" napisao je Marko Miljković članovima grupe 10. avgusta 2020. preko aplikacije "Skaj".
Sreća njegova neletio je u ponedjeljak kad je gužva - odgovorila je Marku Miljkoviću jedna osoba koju tužilaštvo nije uspjelo da identifikuje.
Podsjećanja radi, avgust 2020. je bio vrhunac krvoločnosti klana Belivuk - Miljković. Dana 3. avgusta je zvjerski ubijen Goksi Veličković, a već 14. avgusta su vojnici klana u Ritopeku ubili Lazara Vukićevića, koji je najužasnije od svih mučen i ponižavan. Vjeruje se da su istog dana u inostranstvu Belivuk i Miljković ubili još najmanje dvojicu kriminalaca iz konkurentske grupe
Čupanje noktiju, baš smiješno
Tokom tog krvavog avgusta 2020. godine članovi klana su bili opijeni vlastitom moći i krvoločnošću, što se vidi iz poruka preko "Skaja" koje pucaju od smijeha i "humora". Tako se u porukama razmijenjenim 12. avgusta pominje da su jednoj od žrtava čupali nokte i naprosto ne mogu da obuzdaju smijeh i zadovoljstvo zbog te "inovacije" u mučenju.
Miloš Budimir, pripadnik klana: "Može Bari (optuženi Srđan Lalić), on je majstor za nokte da ti sredi".
Marko Budimir, pripadnik klana: "A ti samo kolješ, zaboravio sam".
Miloš Budimir: "Ne, brate, Beri (Srđan Lalić) čupa nokte, to nisi znao, to je novost, na živo sve sa armiračkim kliještima".
Srđan Lalić: "Hahahahahah".
Sličnih jezivih komentara ima i u drugim porukama razmijenjenim tokom avgusta uz fotografije iskapljenih žrtava:
Belivuk: "Vidi, lutko, Meksiko u sred Beograda hahahah".
Belivuk: "Evo ti svježa (fotografija obezglavljenog tijela) ahahah".
Belivuk: "Ahahahah ova glava mnogo priča odsijecite je".
Miljković: "Hahahah samo sjeckanje brate".
Ništa nije bilo slučajno
Odlaganje tijela žrtava je bio višesatni krvavi proces koji je bio doveden do savršenstva. Kako je tužilaštvu ispričao Bojan Hrvatin, jedan od optuženih, "uigrani smo bili i dobro je išlo".
U optužnici je do tančina naveden proces tranžiranja i mljevenja tijela žrtava (ovdje nećemo ulaziti u te detalje), u čemu su zbog efikasnosti učestvovale najmanje tri osobe. Ništa nije bilo slučajno - procedura sječenja, to jest kako se koji dio tijela "tretira", jasno se znala i strogo poštovala. Ono što bi za svaku normalnu osobu bio užasavajući posao, optuženi član klana Bojan Hrvatin je u tužilaštvu opisao kao maltene svakodnevni inženjersko-tehnološki proces.
- Iza toga (tranžiranja) ide mljevenje. To mljevenje traje, zbog punjenja, sat i po vremena, ako zakoči, ako ne, to ide brzo. Sve što je prskalo skuplja se rukama. Posle toga se pune džakovi, prvo u jedan, pa u drugi da se ne bi kontaminirao auto ili usput nešto da ne ispada. Bio je šest džakova. Odvozili su ih kilometar, kilometar i po dalje do Dunava. Onaj ko ulazi u vodu obuče ribarsko odijelo, veže se za struk konopcem, drugi kraj konopca se drži da ovog struja ne povuče. Taj u vodi ide što dublje sa džakom. Kad vidi da više ne može, skalpelom isiječe dno džaka i što dalje od sebe istrese sadržaj u vodu - opisao je Hrvatin.
Da su u ovom procesu učestvovali i Belivuk i Miljković tužilaštvo je zaključilo i iz poruka razmijenjenih 4. avgusta. Belivuk tog dana Miljkoviću i još neidentifikovanim osobama šalje glasovnu poruku u kojoj se žali da zbog količine posla u Ritopeku ne može da stigne na neke druge obaveze.
- Braćo, nije realno danas! Evo nas ovdje, upravo ulazim, tako da sigurno dva-tri sata posla, posle imam čišćenje, kupanje... Braćo, ja do pet nemam šanse da završim i neću biti nizašta... I ovi momci što su sa nama ne mogu fizički da stignu - objašnjava Belivuk.
Hranili se ponižavanjem i mučenjem žrtava
Kriminolog Dobrivoje Radovanović je ranije izjavio da je Belivuk imao "jako visoki stepen agresivnosti, impulsivnosti, manipulativnosti, narcisoidnosti..." Da je kroz svoja nedjela pokazivao koliko se hranio ponižavanjem i mučenjem drugih ljudi, te da takav karakterističan sklop ličnosti govori da je riječ o psihopati.
- Klan Veljka Belivuka bio je satkan od ljudi koji su istog profila ličnosti. Svi oni imali su visok stepen divljaštva i zvjerstva. Jednostavno su sa istom strukturom ličnosti pronašli i ujedinili u zlu. Imali su isti način postupanja prema ljudima, sa željom da ih što više ponize i muče. Upravo iz tog razloga snimali su mučenje i kasapljenje žrtava i to sve slali kao jasnu poruku protivnicima šta im se može dogoditi. Motiv im je upravo bio njihovo zastrašivanje - objasnio je Radovanović za Blic.
Radovanović smatra da je kriminalna organizacija kojom su rukovodili Belivuk i Miljković bila neuporedivo brutalnija od "zemunskog klana".