Pojedini pripadnici grupe Veljka Belivuka zvanog Velja Nevolja, ponudili su saradnju Tužilaštvu za organizovani kriminal na osnovu koje bi mogli dobiti status svjedoka saradnika. Međutim, za takav korak mora biti ispunjeno nekoliko uslova.
Belivuk je osumnjičen da je zajedno sa pripadnicima svoje grupe zverski mučio, a potom i ubijao osobe koje se mesecima unazad vode kao nestale.
Pronađeni su različiti dokazi, od bioloških tragova u vikendicama širom Srbije, preko oružja i droge, velikih količina novca, otkrivena je Belivukova veza sa pojedinim pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova, a Tanjug je objavio i da su pojedini Veljini ljudi ponudili saradnju Tužilaštvu.
Otkrivanje informacija od strane osobe iz redova Veljinih ekipa može biti krucijalno za dalji postupak protiv ove organizovane kriminalne grupe.
ŠTA ČEKA ONOGA KO IZDA VELJU NEVOLJU? Zna se kakva SUDBINA će snaći svakog ko okrene leđa velikom gazdi!
Ko i kako može biti svjedok saradnik?
"Ono što bi moglo da se očekuje jeste da pojedini pripadnici Veljine grupe dobiju eventualno status svjedoka saradnika. Ovaj institut može da se primijeni ukoliko se radi o teškim krivičnim djelima, teško ubistvo, otmica, teška djela protiv ustavnog uređenja Srbije, nedozvoljena proizvodnja, držanje, nošenje i promet oružja i eksplozivnih materija, neovlašćenja proizvodnja, držanje, nošenje i promet opojnih droga i drugo", objašnjava Nenad Stefanović, predsjednik Udruženja sudija i tužilaca Srbije.
Kako je objasnio, javni tužilac, pri svom izboru ovakvog svjedoka iz redova pripadnika jedne organizovane grupe, mora voditi računa o dva zakonom predviđena uslova.
"To ne smije biti lice u odnosu na koje već postoji osnovana sumnja da je organizator grupe i da je značaj iskaza baš tog svjedoka za otkrivanje, dokazivanje ili sprečavanje drugih djela iste grupe pretežniji od posledica krivičnog djela koje je učinio", objašnjava Stefanović.
ŠTA ČEKA ONOGA KO IZDA VELJU NEVOLJU? Zna se kakva SUDBINA će snaći svakog ko okrene leđa velikom gazdi!
Postupak je takav da će javni tužilac prije zaključenja sporazuma o svjedočenju pozvati okrivljenog da u roku koji ne može biti duži od 30 dana, samostalno i svojeručno, što detaljnije i potpunije, istinito opiše sve što zna o krivičnom djelu povodom kog se vodi postupak i o drugim teškim krivičnim djelima.
"Sporazum sa okrivljenim mora između ostalog da sadrži sporazum o vrsti i mjeri ili rasponu kazne ili druge sankcije koja će biti izrečena, o oslobođanju od kazne ili o obavezi javnog tužioca da odustane od krivičnog gonjenja okrivljenog u slučaju davanja iskaza na glavnom pretresu u kladu sa obavezama da okrivljeni u potpunosti priznaje krivično djelo, da će dati iskaz o svemu što mu je poznato o krivičnom djelu i da ništa neće prećutati, da je upozoren na dužnost da se ne može pozivati na pogodnosti oslobođenja od dužnosti svjedočenja i oslobođenja od dužnosti odgovaranja na pojedina pitanja", kaže Stefanović.
O takvom sporazumu odlučivaće sudija za prethodni postupak posebnog odjeljenja za organizovani kriminal Višeg suda u Beogradu.
Program zaštite
"Nakon toga se primjenjuju odredbe Zakona o programu zaštite svjedoka saradnika koji uređuje uslove i postupak za prižanje zaštite i pomoći učesnicima u krivičnom postupku i njima bliskim licima, konkretno svjedoku saradniku koji su usled davanja iskaza ili obavještenja značajnih za dokazivanje u krivičnom postupku izloženi opasnosti po život, zdravlje, fizički integritet, slobodu ili imovinu", objašnjava Stefanović.
Program zaštite je skup mera predviđenih zakonom koje se, kako kaže Stefanović, primjenjuju u cilju zaštite zaštićenog i njihovog bliskog lica.
"Program zaštite može se sprovesti prije, u toku i nakon pravnosnažnog okončanja krivičnog postupka, prema učesniku u krivičnom postupku i bliskim licima. Program zaštite se sprovodi ako su učesnici u krivičnom postupku i bliska lica usled davanja iskaza ili obavještenja značajnih za dokazivanje u krivičnom postupku izložena opasnosti po život, zdravlje, fizički integritet, slobodu ili imovinu, a bez tog iskaza ili obavještenja bilo bi znatno otežano ili nemoguće dokazivanje u krivičnim postupcima za krivična djela, protiv ustavnog uređenja i bezbjednosti, protiv čovječnosti i drugih dobara zaštićenih međunarodnim pravom ili organizovanog kriminala", kaže Stefanović.
Državni organi i službena lica koja obezbjeđuju i pružaju zaštitu učesnika u krivičnom postupku dužni su da sprovode postupak i postupaju hitno.
"Podaci u vezi sa Programom zaštite su poverljivi i predstavljaju službenu tajnu. Osim službenih lica ove podatke ne mogu saopštavati ni druga lica kojima podaci postanu dostupni. Službeno lice je dužno da drugo lice obavesti da ovi podaci predstavljaju tajnu", kaže Stefanović i dodaje da odluku o uključenju, produženju, obustavi i prestanku Programa zaštite donosi Komisija za sprovođenje Programa zaštite.
Po ugledu na Bagzija i Čumeta
Prvi svjedok saradnik u Srbiji bio je Ljubiša Buha Čume, u procesu koji se vodio protiv "zemunskog klana za ubistva, iznude, otmice i druga teška krivicna djela.
U tom procesu status svjedoka saradnika dobili su i optuženi - Miladin Suvajdžić i Dejan Milemnković Bagzi, koji su za razliku od Buhe ušli u progam zaštite svjedoka.