U akciji hrvatskih oružanih snaga "Bljesak" 1. i 2. maja 1995. godine poginulo je i nestalo 283 Srba
U akciji hrvatskih oružanih snaga "Bljesak" 1. i 2. maja 1995. godine na srpsku oblast zapadna Slavonija pod zaštitom UN poginulo je i nestalo 283 Srba, a za ovaj ratni zločin Haško tužilaštvo nikada nije otvorilo intenzivnu istragu, dok je hrvatsko odbacilu jedinu do sada podnesenu krivičnu prijavu.
U evidenciji Informaciono-dokumentacionog centra "Veritas" nalaze se imena 283 poginulih i nestalih Srba iz ove akcije i poslije nje, od čega 57 žena i devetoro djece starosti do 14 godina.
Hrvati su pokupili i pokopali 168 ubijenih Srba, najviše pod oznakom "nepoznat'', i oni do danas nisu ekshumirani niti identifikovani, ističe se u saopštenju i dodaje da već 15 godina Hrvatska izbjegava, bez valjanog razloga, ekshumacije, što je jedinstven slučaj na području bivše Jugoslavije.
Od ukupnog broja žrtava do sada je riješena sudbina samo 37 lica, i to isključivo na području Republike Srpske, bilo da su avionskim bombama ili artiljerijskim granatama ubijeni na desnoj obali Save, bilo da su na tu stranu rijeke mrtvi prevezeni ili umrli od povreda.
Pokušaj ekshumacije u novembru 2007. godine, na nekoliko obilježenih lokacija u Okučanima, Vrbovljanima i mjestu Cage nije dao rezultate, što otvara staro/novo pitanje: ''Gdje su posmrtni ostaci ubijenih Srba u ovoj akciji?'', naglasio je "Veritas".
U saopštenju je navedeno da su se zaštitne snage UN, obaviještene o namjeri napada, povukle i ostavile tog 1. maja 1995. godine na milost i nemilost zapadnoslavonske Srbe - oko 15 000 civila i 4 000 vojnika, protiv koji je krenulo više 16 000 pripadniha hrvatskih oružanih snaga.
Agresor je nemilice je tukao po štićenicima UN svim dozvoljenim i nedozvoljenim, sredstvima, a na putu prema "mostu spasa" do rijeke Save, sustizale su ih avionske bombe, maljutke iz helikoptera, topovske granate i snajperski meci. Ranjenici su gaženi tenkovskim gusjenicama ili dokrajčivani noževima, navodi se u saopštenju.
Civili koji nisu mogli ili nisu željeli napustiti svoja ognjišta, ako su imali sreću da prežive, smješteni su u logore za civile, a za to vrijeme pravoslavne svetinje i srpska imanja su opljačkana, opustošena i uništena.
Oko 1 450 pripadnika Srpske Vojske Krajine je zarobljeno, većina na prevaru uz pomoć zaštitnih snaga UN.
Nakon zarobljavanja hrvatski sudovi su osudili velik broj Srba za razne ratne zločine, od kojih još petorica izdržavaju dugogodišnje kazne zatvora, a nekoliko desetina zarobljenika prošlo je višegodišnje specijalne torture ''konačišta za zarobljenike'' Lora u Splitu.
Hrvatski generali: Stipetić, Agotić, Džanko, Mareković, Kruljac i brigadir Galješević, koji su, po nalogu Tuđmana, Šuška i Bobetka, isplanirali i izveli akciju pod zvučnim nazivom "Bljesak", još su na slobodi, ovjenčani slavom hrvatskih nacionalnih heroja, navodi se u saopštenju.
Bobetko, tadašnji načelnik Glavnog štaba Hrvatske vojske, u svojoj knjizi ''Sve moje bitke'' ponosno uzvikuje ''Bljesak je moja simfonija, jer sam svaki detalj predvidio i gotovo se sve odvijalo kako sam mislio''.
Sve navedene činjenice bile su poznate i Haškom tužilaštvu, koje nikada nije otvorilo intenzivnu istragu za ovaj zločin, kao što ni Savjet bezbjednosti nikada nije Hrvatskoj uveo kaznene sankcije zato što je kao članica UN izvršila agresiju upravo na zaštićenu zonu organizacije kojoj i sama pripada.
Ali, zato je Haško tužilaštvo već 25. jula 1995. godine optužilo tadašnjeg predsjednika Republike Srpske Krajine (RSK) Milana Martića, zbog toga što je 2. i 3. maja 1995. godine ''za odmazdu izdao naređenje vojnim organima RSK da granatiraju Zagreb'', usljed čega je poginulo pet civila, jer se pri tom ''nije pridržavao zakona i običaja koji regulišu vođenje rata'', i za to ga je djelo Haški tribunal pravosnažno osudio na 35 godina zatvora.
U junu 2006. godine hrvatsko tužilaštvo je odbacilo jedinu do sada podnesenu krivičnu prijavu za ratne zločine počinjene u ovoj akciji, i to protiv generala Mladena Kruljca, u to vrijeme komandanta Treće gardijske brigade Hrvatske vojske, a od 2007. godine komandanta Hrvatske kopnene vojske, i vojnika Tomislava Abramovića, koji je po naređenju Kruljca snajperom usmrtio srpskog civila Miroslava Vučkovića iz Okučana, uz obrazloženje da se "radilo o uobičajenom vojnom postupanju u borbenom djelovanju u ratnim operacijama".
Uz dužno žaljenje svih ratnih žrtava, već 15 godina postavljamo ista pitanja: ko to i zašto pravi razliku između civilnih žrtava u Zagrebu i Okučanima i po kom kriterijumu međunarodni i nacionalni sudovi procjenjuju ko i kada krši zakone i običaje koji regulišu vođenje rata? Zar smo mi Srbi agresori i u državi u kojoj smo bili konstitutivan narod? Zar smo mi ratni zločinci i kad nas protjeruju sa naših vjekovnih ognjišta, i kad nam, i dok smo pod zaštitom UN, uništavaju istorijske, kulturne i duhovne spomenike? Zar se mi Srbi ne želimo vratiti u svoj zavičaj i zar ne želimo sakupiti kosti mrtvih rođaka i dostojno ih sahraniti po našim pravoslavnim običajima?, ističe se u saopštenju "Veritasa".
Hrvatski predsjednik Ivo Josipović je na prijemu za učesnike akcije ''Bljesak'', održanom nekoliko dana uoči petnaestogodišnjice ove akcije, istakao je da je ''Bljesak'' bila ''izvrsno pripremljena i provedena vojno-policijska operacija kojom su stvoreni uslovi za oslobađanje svih do tada okupiranih područja'', ali nije ni pomenuo srpske žrtve ili odgovornost pripadnika vojske čiji je odnedavno vrhovni komandant.
Tako bi se moglo zaključiti da je u akciji "Bljesak" počinjen "savršeni zločin" - nema ni žrtava niti počinioca, a nema ni javnih osuda niti javnih sjećanja, navodi "Veritas".
Sjećanje na žrtve iz akcije "Bljesak" biće obilježeno i ovog 1. maja služenjem parastosa u manastiru Krušedol na Fruškoj Gori, u hramu svetog Marka u Beogradu i u crkvi pokrova presvete Bogorodice u Gradiški, gdje će, po 15. put, sa "mosta spasa" biti spušteni vijenci u rijeku Savu.
(Srna)