Na oružju, bombama i municiji nađenim u blizini kuće roditelja premijera Srbije Aleksandra Vučića vještačenjem su pronađeni DNK tragovi bar tri osobe.
Stefanović je rekao da će se istraga o oružju pronađenom u blizini porodične kuće premijera voditi u više pravaca isklujčivši pri tome mogućnost da je to naoruženje slučajno ostavljeno na lokaciji u Jajincima.
Stefanović je novinarima u parlamentu rekao da će istražiti da li je riječ o ljudima koja su došli van Srbije, sa teritorije BIH i RS i da li su tim oružjem pokušali da ugroze bezbjednost premijera ili nekog drugog lica.
"To je jedan od pravaca istrage", rekao je Stefanović.
Takođe, istražiće se da li je riječ o ljudima sa teritorije Srbije koji imaju vojno i ratno iskustvo, iskustvo u upotrebi takvog naoružanja, i to je neki drugi mogući scenario istrage, rekao je Stefanović i dodao da se razmatra još par mogućih pravaca.
Stefanović nije mogao da precizira kada će se doći do nekih rezultata, ali je istakao da će biti učinjeno sve da se otkriju lica koja su imala kontakt sa tim naoružanjem i da se istraga proširi.
Otisci su izmiješani, jedni preko drugih, pa će biti teško riješiti taj slučaj, rekao je prethodno Stefanović na sjednici skupštinskog odbora za odbranu i unutrašnje poslove, na kojoj je predstavio rezultate rada MUP u periodu januar-septembar.
Stefanović je istakao da je veoma teško sa preciznošću izolovati jedan DNK i porediti ga, pa zato sad treba drugim metodama tražiti uzorke i porediti ih sa parcijalnim DNK.
Tragovi su pronađeni na raketnom bacaču "zolja", bombama i nekim paketima municije, ali nisu svi tragovi na svim komadima, objasnio je Stefanović.
"Imamo neka lica za koje sumnjamo da mogu pomoći u rasvjetljavanju događaja. Nijedan pravac istrage nismo zapostavili, ne isključujemo nijedan scenario", istakao je on.
Prema njegovoj ocjeni, veoma je mala vjerovatnoća da bi neko u taj dio Jajinačke šume donio oružje da bi ga tu odložio, jer "nije logično ni po jednom parametru".
Policija je, naveo je Stefanović, uspjela da otkrije da je raketi bacač "zolja" proizveden u jednoj fabrici namjenske industrije u Srbiji i da je na kraju dospio u Doboj, dok su dvije od četiri ručne bombe proizvedene u jednoj od vojnih fabrika u bivšoj Jugoslaviji.
Ostale dvije ručne bombe su dospjele u okolinu Sarajeva, odakle su donijete u Srbiju, dodao je on.
Zamjenik načelnika Nacionalnog kriminalističkog centra Srbije Dragan Mijović je pojasnio da je bitno za tragove, koji treba da dobiju status materijalnih dokaza, ne samo da se otkriju, već i momenat kada će da se objelodane javnosti.
"Policija ima prednost u odnosu na počinioce tako što dolazi do tragova, ako se objavi prerano policija gubi tu prednost. Počinioci mogu da utiču na svjedoke, unište dokaze", rekao je Mijović gostujući na TV Pink.
On je pojasnio da se ispitivanja još rade, da je dopuna uviđaja bila juče, a da je uviđaj započeo u subotu po mraku, te da forenzičari traže sve što može da ukaže na počinioce, a to su otisci, DNK materijal...
Bivši direktor BIA Andreja Savić kaže da nije smjelo da se dogodi da se takav arsenal naoružanja nađe u blizini kuće visokog državnog funcionera, te da to ukazuje na ozbiljne propuste službi bezbjednosti.
"Ne može se samo fizičkom zaštitom ostvariti bezbjednost štićenih ličnosti . Ključ svega je u prikupljanju obavještajnih i kontraobaveštajnih podataka. Ako nemate obavještajne podatke vi ste u problemu. Treba doći do namjera počinioca", naglašava Savić.
Dodaje da je takav arsenal oružja ozbiljan signal, te da stvari ne treba potcijeniti već slucaj treba istražiti do kraja.
On kaže da je poslednjih godina primjetna razgradnja nacionalnog sistema bezbjednosti, te primjećuje da je Srbija u procesu pridruživanja i otvorenosti zaboravila na nacionalne interese.
"Posle 2000. godine imali smo snažna nastojanja zemalja sa zapada koje su sugerisale da idemo ka ukidanju pojedinih službi bezbjednosti", pojašnjava on.
Dodaje da najviši državni funkcioneri treba da koriste rezidencije zbog bezbjednosti, a time se i službama koje ih štite olakšava posao.
Podsjeća da i bivši premijer Vojislav Koštunici nije želio da se iseli iz porodičnog stana u centru Beograda, te ponavlja da se štićenim licima u centru grada jednostavno ne može obezbijediti visok stepen zaštite.