Ćirilica i srpski pisci izbačeni su iz hrvatskih udžbenika 1991. godine kada je donešen novi nacionalni program književnosti.
Prije dvije godine postojala je inicijativa da se u lektiru vrati “Ježeva kućica“ Branka Ćopića, ali je ona ubrzo propala.
"Mi želimo integrisani koncept školstva u kojem će pripadnici i većinskog i manjinskog naroda deliti ono što je rezultat zajedničkih vrijednosti i postignuća. Prerano je o tome govoriti, ali svakako i u književnosti, i u istoriji, i u umjetnosti, i u politici postoji čitav niz dogadjaja, ljudi i vrijednosti koje su zajedničke svima, pa nema opravdanja za to da ih Srbi uče samo u svojim manjinskim programima", kaže Milorad Pupovac, potpredsjednik SDSS-a.
Čedomir Višnjić, predsjednik Srpskog kulturnog društva Prosveta i pomoćnik hrvatskog ministra Bože Biškupića, kaže da ne zna ništa o ovom sporazumu, ali da smatra da se najprije treba dogovoriti da li se misli na pisce Srbe iz Hrvatske, ili Srbe iz BiH, ili Srbe iz Srbije koji su važni Srbima u Hrvatskoj.
Ante Bežen, jedan od autora hrvatskih čitanki za osnovnu školu, kaže da "u načelu nema ništa protiv, ali bi bilo dobro da ta rasprava ne ide preko politike, nego preko struke".
Ćirilica se u svim hrvatskim osnovnim školama do 3. razreda učila obavezno do 1991. godine, a u čitankama je trećina tekstova bila na ćirilici.
Za vrijeme mandata prvog hrvatskog ministra kulture Vlatka Pavletića ćirilica je postala nepodobna - prvo je premještena u fakultativnu nastavu, da bi na kraju donešena odluku o njenom potpunom izbacivanju iz škola.
(MONDO)