Puna decenija protekla je od teškog slučaja koji je potresao sam centar Beograda, kada je Vladimir Milošević pre nego što je legao na kašikaru sklonio prisutne na bezbedno, a kasnija istraga razotkrila tužnu pozadinu njegovog čina.
Pre tačno deset godina, 21. marta 2016. godine oko 12.30 časova, Beograđanin Vladimir Milošević (57), lečeni narkoman, razneo se bombom u čuvenoj poslastičarnici "Petković" u centru Beograda, na uglu Takovske i Ulica Ilije Garašanina, koja je bila u vlasništvu nekadašnjeg ministra kulture Bratislava Brace Petkovića.
Sve je počelo oko 11.45 časova kada je Milošević mirno ušao u poslastičarnicu, seo u separe i naručio slatkiš - tačnije kesten-pire. Nakon što je pojeo kolač i uredno platio račun, dok je još sedeo u lokalu, nakratko ga je video i sam Bratislav Petković, koji je u tom trenutku bio u obilasku radnje, ne sluteći kakva se drama sprema.
Pre nego što je aktivirao eksplozivnu napravu, Milošević je iz lokala uspeo da istera dve prodavačice i jednu mušteriju, sprečivši tako da još neko strada. On je na sebi imao crnu jaknu i šal, a bombu je prvo krio ispod jakne.
Milošević nije pokazivao agresiju prema prisutnima, niti je želeo nekoga da povredi. Obratio im se mirnim glasom: "Molim vas, izađite napolje, ovo što ću uraditi neće biti nimalo prijatno... Izađite, hoću da se ubijem!"
Čim su preplašene radnice i mušterija istrčali na ulicu, Milošević je ostao sam u lokalu, izvadio kašikaru, legao preko nje i aktivirao je.
Od siline eksplozije nastradao je na licu mesta, dok je na objektu pričinjena materijalna šteta. Policija je ubrzo blokirala čitav kraj i odbacila mogućnost terorističkog akta. Nakon uviđaja, koji je trajao oko dva sata, posmrtne ostatke samoubice izneli su u tri džaka.
Bivši ministar Bratislav Petković, koji je ubrzo stigao na mesto tragedije, izjavio je tada da ne poznaje tog čoveka i da mu nije jasno zašto je izabrao baš njegovu radnju.
"Ne znam iz kog razloga je izabrao baš moju radnju. Očigledno je da je čovek bio samoubica. Devojkama je rekao da izađu iz lokala. Izašle su, a on je legao na bombu i razneo se. U jednom trenutku sam bio u lokalu i video ga. Uredno je platio račun za dva kesten-pirea. Tražio je i čašu vode", rekao je tada Petković.
Sa druge strane, izvor blizak slučaju naveo je tada da je Milošević to uradio jer mu je to bilo omiljeno mesto u gradu. To ga je podsećala na - detinjstvo. I na prvi slatkiš pojeden s roditeljima.
Od bezbrižnog detinjstva do potpunog dna
U danima nakon tragedije, komšije i poznatnici razotkrili su tužnu i tešku životnu priču koja je prethodila ovom činu. Vladimir je odrastao u strogom centru Beograda kao jedinac u porodici intelektualaca - majka mu je bila arhitekta, a otac učitelj.
Prema rečima komšija, odrastao je uz novac, ali bez prave pažnje i saveta kako da se bori kroz život. Ulazak u loše društvo odveo ga je u pakao droge i kocke. Nekoliko godina pre jezivog čina on je prodao stan u Kosovskoj ulici i novac je u međuvremenu potrošio na drogu i kockanje.
"Roditelji su mu bili intelektualci. Majka arhitekta, a otac učitelj. Bio je jedinac, ali oni, posvećeni karijeri, nisu imali mnogo vremena za njega. Dobijao je, čini mi se, od njih sve, osim roditeljskih saveta kako se boriti u životu. Nisu ga naučili čega da se čuva...", rekla je tada za Kurir starija gospođa koja je Vladimira i njegove roditelje upoznala kad su se doselili u njenu zgradu i dodala:
"Tada je poslastičarnicu vodio Bracin otac. Vladimirovi roditelji su s Bracinim bili u dobrim odnosima. Znam da je Vladimir tamo s mamom i tatom pojeo prvi slatkiš, ko zna, možda baš kesten-pire, pa me ne čudi što je odlučio da s tim sećanjem napusti ovaj svet, koji mu, očigledno, ništa drugo lepo nije dao", rekla je kroz suze komšinica.
Kada je ostao bez ičega, pokušao je da se leči, ali bez uspeha. Samo nekoliko dana pre nego što je otišao u poslastičarnicu, pušten je iz bolnice.
"Milošević je, nakon prodaje luksuznog stana, sav novac trošio na lagodan život. Bio je čest gost beogradskih kockarnica, ali se uhvatio i lošeg društva koje ga je uvuklo u svet droge. Kada je sve prokockao i izgubio novac odlučio je da se leči. Nekoliko dana pre tragedije u poslastičarnici pušten je iz bolnice. Verovatno ga je dotuklo saznanje da nema više kud", objasnio je pre 10 godina izvor blizak celom slučaju.
Nekadašnje komšije Vladimira Miloševića (57) tvrde da nikada sa njim nisu dolazili u sukob. Bio je tih i povučen čovek.
"Nisam mogao da verujem da se Milošević ubio. Poslednji put sam ga video pre četiri godine", tvrdio je tada jedan od žitelja zgrade u Kosovskoj ulici, gde je živeo samoubica.
Vladimir bio tih i povučen
Mesar Zoran Petrović, koji radi u mesari do poslastičarnice, u čijem su lokalu radnice bile tokom uviđaja kaže da su one bile u šoku. Dodao je da je jedna od prodavačica u strahu pretrčala ulicu da bi obavestila vlasnika, koji živi u zgradi preko puta.
"Rekle su nam da je samoubica naručio dva kolača i pojeo ih. Oko 12.30tražio je čašu vode. Kad je prodavačica otišla do njegovog stola, pokazao joj je bombu i rekao joj da svi izađu iz lokala. Nekoliko sekundi pošto su one izašle odjeknula je jaka eksplozija. Ubrzo su stigli policija, Hitna pomoć i jedna vatrogasna kola", rekao je tada za Kurir Zoran Petrović, radnik mesare, koju od poslastičarnice deli zid.
U narednim godinama Zoranu su dolazili ljudi s ponekom pričom o Vladimiru.
"Kažu da je bio miran i tih, povučen. Voleo je da slika, ali privlačila ga je i gluma, to znam... Svima je žao što se ubio, ali žale i Bracu, koji je omiljeni komšija u kraju. Braca je uvek gledao svima da pomogne. Braca je bio u šoku. Nije poznavao Vladimira, ali mu je, bez obzira na to, žao. Verujem i da bi mu Braca, da mu se obratio za pomoć, pomogao, ali..", rekao je pre par godina Petrović.
Podsetimo, bivši ministar kulture, dramski pisac i reditelj Bratislav Braca Petković preminuo iznenada je 09.05.2021. u 73. godini.
Osim što je bio vrsni režiser, Braca Petković je bio i veliki zaljubljenik u automobile pa je u centru Beograda u Ulici Majke Jevrosime otvorio 1994. godine i prvi muzej automobila u Beogradu i Srbiji.
Braca Petković je vodio i najstariju poslastičarnicu u Beogradu koja je bila porodično nasleđe duže od jednog veka.