Radovan Karadžić izjavio na početku odbrane pred Haškim tribunalom, da bi trebalo da bude nagrađen umjesto što je optužen za genocid i druge zločine
U uvodnoj izjavi, koja nije svjedočenje, bivši predsjednik Republike Srpske je negirao i da je ikada imao plan za genocid nad Muslimanima, koje je nazvao "Srbima druge vjere".
"Umjesto što sam optužen za zločine u našem građanskom ratu, trebalo bi da budem nagrađen zato što sam učinio sve što je u ljudskoj moći da do građanskog rata ne dođe; što sam umanjio patnje svih civila; što je broj žrtava bio tri do četiri puta manji nego što se tvrdilo; što sam potpisao i sproveo brojna primirja i zaustavljao našu vojsku pred pobjedama i stalno tragao za mirom i prihvatio četiri od pet mirovnih planova", rekao je Karadžić.
Tvrdio je i da je "humanizovao konflikt" i "lično bdio nad humanitarnom pomoći" civilima i naredio "mnoge akte milosrđa".
"To je mermerna istina koja će vremenom postajati sve jača, a optužba laži, propaganda i mržnja biće sve slabije", kazao je Karadžić.
Optuženi je tvrdio i da "nikada ništa nije imao protiv Muslimana i Hrvata".
"Nikada nisam dopuštao ni pojedinačne, a kamoli masovne zločine...Niko nije pomislio ni na mogućnost iskorenjivanja i genocida nad drugim narodima, a pogotovo ne nad narodom koji smatramo Srbima druge vjere", naglasio je Karadžić, aludirajući na bosanske Muslimane.
Karadžić nastavlja svoju izjavu, koja nije svjedočenje. Po okončanju izjave, izvešće pred sudije prvog svjedoka odbrane, ruskog pukovnika Andreja Demurenka.
Demurenko će, prema najavi odbrane, posvjedočiti da je istragom, koju je sam sproveo, utvrdio da minobacačka granata koja je 28. avgusta 1995. ispred sarajevske pijace Markale ubila 43, a ranila 75 osoba, nije bila ispaljena sa položaja Vojske RS, čiji je vrhovni komandant bio Karadžić.
Karadžić (67) optužen je za genocid u Srebrenici, progon Muslimana i Hrvata širom BiH, terorisanje stanovništva Sarajeva i uzimanje "plavih šljemova" za taoce, tokom rata u BiH 1992-95.
Na Karadžićevom spisku od 16 svjedoka odbrane, koje namjerava da izvede u drugoj polovini oktobra, još su vojni posmatrač UN, Irac Pol Konvej i kanadski pripadnici Unprofora Džon Rasel , Mišel Gotje i Stefan Žudri, koji će, kako se očekuje, takođe svjedočiti o eksplozijama na Markalama.
Među prvim Karadžićevim svjedocima su i oficir Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS Stevan Veljović, kao i Blagoje Kovačević, Dušan Škrba, Milorad Džida, Dragan Maletić, Slavko Gengo i četiri zaštićena svjedoka.
Karadžić je za izvođenje dokaza odbrane tražio 600 radnih sati, ali mu je raspravo vijeće odobrilo 300 sati, koliko je za svoj dokazni postupak utrošilo i tužilaštvo. Odbrana je na tu odluku uložila žalbu, o kojoj još nije donijeta odluka.
Bivši predsjednik RS je nagovijestio i da namjerava da pred vijeće izvede čak 600 svjedoka, ali su mu sudije preporučile da broj svjedoka znatno smanji, ocjenjujući da iskazi mnogih nisu važni za predmet ili se ponavljaju. Karadžić nije isključio mogućnost da na kraju dokaznog postupka i sam svjedoči u svoju odbranu "ukoliko tako bude odlučio".
Karadžić je optužen za genocid nad više od 7.000 Muslimana u Srebrenici; progon Muslimana i Hrvata širom BiH; terorisanje stanovništva Sarajeva kampanjom artiljerijskih i snajperskih napada i uzimanje "plavih šlemova" UN za taoce, 1992-95.
U 10 tačaka, Karadžić je optužen za genocid, progon, istrebljenje, ubistva, deportacije, nehumana djela, terorisanje, nezakonite napade na civile i uzimanje talaca.
Suđenje Karadžiću počelo je krajem oktobra 2009, ali je tužilaštvo prvog svjedoka pred sudije izvelo tek sredinom aprila 2010.
Prvu optužnicu protiv Karadžića, Tribunal je podnio krajem jula 1995, ali je on ostao na slobodi do 21. jula 2008. kada su ga u Beogradu uhapsile vlasti Srbije. Devet dana kasnije, prebačen je u pritvor Tribunala u Sheveningenu.
(Beta/MONDO)