U filmu "Vidimo se u čitulji", Rutović je opisivao svoju saradnju sa ukrajinskom mafijom.
Željko Rutović, koji je preminuo nakon teške bolesti u Italiji, u dokumentarnom filmu "Vidimo se u čitulji" prikazan je kao žestoki momak. Kad je sniman film Rutović je imao 30 godina i bez dlake na jeziku je govorio o svojoj burnoj kriminalnoj prošlosti. On je predstavljen kao jedan od rijetkih kontroverznih biznismena sa ovog podneblja koji se upustio u poslove sa ukrajinskom mafijom.
Još u to vrijeme posjedovao je više restorana i lokala u Beogradu, kao i nekoliko kazina u Sočiju, ali i fabrike za poker-aparate.
U filmu je na sljedeći način opisao svoj odnos sa Ukrajincima:
"Jedan dio Sočija, Adler, drže Jermeni, drugi dio drže Gruzini, i svi su kao braća. Sve što kažu učine, i više nego što kažu, vjeruj mi. Meni se dešava, recimo, kada sam u nekom hotelu, da me oni svako jutro zovu. Recimo, taj Griša, taj vođa te mafije tamo, to je čovjek od nekih svojih 50 godina. Zovne me svako jutro i kaže: 'Željko, dođi, sredio sam ti sastanak sa načelnikom aerodroma.' Ja dođem tamo, on je sve pripremio, ne moram tri riječi da kažem, vjeruj mi, sve je završeno."
O organizovanom kriminalu, koji devedesetih godina u formi koju danas poznajemo nije postojao, Rutović je imao da kaže sledeće:
"Kod njih je sve potpuno drugačije. Tamo, od onoga klošara na ulici do gradonačelnika tog grada, do predsjednika opštine, šta ja znam, do najjačih ljudi, i do načelnika policije, svakom se zna njegov dio zarade i svi rade u jednom sklopu, zajedno."
Posle incidenta u hotelu "Prag" i napada na Predraga Rankovića Peconija, Rutović je par godina proveo u bjekstvu i za njim je bila raspisana crvena potjernica. Nakon sudskog procesa, ostalo je nerazjašnjeno šta je istinski razlog zbog koga je Rutović u martu 2017. godine u beogradskog hotelu "Prag" potegao pištolj i upucao Rankovića u nogu.
(MONDO)