Sahranom posmrtnih ostataka još 520 identifikovanih žrtava, u Potočarima će danas biti obilježena 17. godišnjica zločina u Srebrenici.
U ovom gradiću u istočnoj BiH je Vojska Republike Srpske, kako je utvrđeno u Haškom tribunalu, u julu 1995. "sistematski ubila između sedam i osam hiljada muslimanskih muškaraca", dok je oko 30.000 civila evakuisano.
U vrijeme obilježavanja 17. godišnjice masakra, u Haškom tibunalu sudi se tadašnjem predsjedniku RS Radovanu Karadžiću i komandantu Vojske RS generalu Ratku Mladiću, koje optužnice terete i za "genocid u Srebrenici".
U Potočarima je do sada sahranjeno 5.137 žrtava, a među onima koje će biti sahranjene danas, vlasti u Sarajevu navode da je "48 mladih, između 15 i 18 godina", kao i tri žene.
Žrtve koje su pronađene u grobnicama u okolini Srebrenice identifikovane su DNK analizom.
I 17 godina kasnije, događaji na području Srebrenice nisu u potpunosti rasvijetljeni, niti je broj stradalih Bošnjaka precizno utvrđen, a za zločine u tom gradiću u Haškom tribunalu zasad su izrečene 173 godine robije.
Uoči potpisivanja mira u Dejtonu, kojim je okončan rat u BiH, zapadni mediji i lideri operisali su brojkom vlasti u Sarajevu od 12.000 do 18.000 pobijenih, procjene Međunarodne Komisije za nestale govore o 8.100 žrtava Srebrenice, dok Komisija Vlade RS - u izvještaju iz 2004. - navodi 7.108 imena nestalih, ali se poziva i na podatke iz presude generalu Radislavu Krstiću o između 7.000 i 8.000 mrtvih.
Srebrenica je za vrijeme rata u BiH bila muslimanska enklava pod zaštitom holandskih vojnika iz kontingenta UN. U toj zoni koja je trebalo da bude demilitarizovana, ali se to nikad nije desilo, bile su stacionirane snage muslimanske armije sa oko 10.000 vojnika pod komandom Nasera Orića i Sefera Halilovića.
Prema podacima Komisije za ratne zločine RS, na području Srebrenice je tokom tri ratne godine, prije pada enklave, u napadima muslimanskih snaga ubijeno 3.267 srpskih civila.
Međunarodni sud pravde je po tužbi Federacije BiH 27. januara 2007. utvrdio da Srbija nije bila uključena u akciju oko Srebrenice, ali da je prekršila Konvenciju o genocidu pošto ovaj zločin nije spriječila.
U novembru 2004. godine Vlada RS je uputila izvinjenje porodicama muslimana stradalih u Srebrenici konstatujući da se desio "zločin ogromnih razmjera".
Skupština Srbije je u aprilu 2010. godine usvojila Deklaraciju o osudi zločina u Srebrenici.
Jedini koji je pred Haškim tribunalom odgovarao za zločine nad Srbima na području Srebrenice, Bratunca i Skelana je Naser Orić.
On je kao komandant snaga bosanskih muslimana u istočnoj Bosni, uključujući Srebrenicu od 1992. do 1995, prvostepeno osuđen na dvije godine zatvora, na osnovu individualne i krivične odgovornosti nadređenog, za bezobzirno razaranje gradova, naselja ili sela i ubistvo i okrutno postupanje.
Prema optužnici, Orić je komandovao muslimanskim oružanim jedinicama u periodu od maja 1992. do februara 1993. godine, a naročito u borbama u Ratkovićima, Ježestici, Fakovićima i Bjelovcu 1992. i Kravici 7. i 8. januara 1993, uključujući jedinice vojne policije koje su učestvovale u privođenju i zatvaranju osoba srpske nacionalnosti u Srebrenici.
U žalbenom postupku Orić je oslobođen, iako je sudija rekao da je utvrđeno da su teški zločini na području Srebrenice počinjeni nad Srbima, ali da nije dokazano da je Orić odgovoran za njih.
Žene u crnom sinoć su u ventru Beograda obilježile stradanje Srebrenčana.
(Tanjug)