Navršilo se godinu dana od smrti patrijarha srpskog Pavla koji će ostati upamćen po svojim djelima i skromnomi životu.
Njegovo službovanje na mjestu prvog među jednakim arhijerejima, dugo gotovo dvije decenije, posebno je obilježilo ratne godine na prostoru nekadašnje Jugoslavije kada je poručivao da su “svi ljudi djeca Božja”.
Bio je veoma popularan u narodu koji ga je mogao vidjeti kako pješači od Kalemegdana prema Slaviji, ili kako se vozi javnim prevozom.
“Čuvajmo se od neljudi, ali se još više čuvajmo da i mi ne postanemo neljudi”, poručivao je patrijarh Pavle, ali i savjetovao “čuvajte i neprijatelje svoje i molite se za njih jer ne znaju šta rade”.
Patrijarh Pavle je osuđivao svako nasilje i zločine, bez obzira na to ko ih je činio, bez obzira na to kom narodu su činjeni i kojoj vjeri.
Ustajao je vrlo rano, živio je u potpunosti po Jevanđelju i u skladu s onim što je govorio. Umio je sve sam da popravi, bilo da su to cipele ili naočare… Sam je kuvao, šio i nijedan fizički posao mu nije bio ni stran ni težak.
Uzrečica mu je bila “Bog te vidio…”.
Protivio se svakom luksuzu, bio je, kažu, štedljiv, ali nikako škrt. Priča se da je patrijarh jednom prilikom ispred Patrijaršije vidio puno luksuznih automobila upitao čiji su. Kada je dobio odgovor da su to vozila njegovih vladika patrijarh je uzviknuo: “Bog te vidio…. A čime bi se tek vozili da se nisu zavjetovali na skromnost”.
Njegova soba u Patrijaršiji bila je do te mjere skromna da je u potpunosti podsjećala na monašku keliju.
Patrijarh Pavle je gotovo tokom čitave godine bio na postu na vodi, ribu je jeo veoma rijetko, a meso gotovo nikad.
Patrijarh Pavle preminuo je u snu, u 10.45 sati, u 95. godini, na VMA, gdje se od 13. novembra 2007. godine bio na liječenju.
Kao 44. srpski patrijar je izabran 1. decembra 1990. godine kao naslednik patrijarha Germana.
Po sopstvenoj želji sahranjen je u manastiru Rakovica, u Beogradu.
(Tanjug)