Ljetnje računanje vremena u Evropi završava se u noći između subote i nedelje. Satove u nedelju u 03.00 treba pomjeriti jedan čas unazad, na 02.00.
Od sutra će svitati jedan sat ranije, ali će ranije i padati mrak.
Ljetnje računanje vremena u sjevernoj Americi trajaće sedmicu duže, do 7. novembra.
U Evropi ljetnje računanje počinje poslednjeg vikenda u martu i traje do poslednjeg vikenda u oktobru.
U Srbiji je prvi put uvedeno 27. marta 1983. godine.
Od 1995. godine kazaljke na satovima u SRJ su pomjerane u poslednjoj sedmici septembra na osnovu odluka koje je donosila vlada, a prije četiri godine je donijet novi zakon u toj oblasti i ljetnje računanje vremena usklađeno je sa Evropskom unijom.
Prvi predlog za uvođenje ljetnjeg računanja vremena iznio je Novozelanđanin Džordž Hadson 1895. godine Velingtonskom filozofskom društvu. Hadson je bio entomolog, pasioniari sakupljač insekata, a radio je po smjenama i željelo je da što više iskoristi slobodno vrijeme posle posla. Zbog toga je došao na ideju da se sat dnevnog svjetla ljeti iz ranog jutra "prebaci" na veče.
Sličnu ideju izneo je i britanski preduzimač Vilijam Vilet 1905. godine i nju je zdušno podržavao poslanik Robert Pirs, koji je 1908. podnio predlog zakona, ali ga parlament nije razmatrao.
Ljetnje računanje prvi su uveli Njemačka, Austrougarska i njihovi saveznici u Prvom svjetskom ratu, 1916. godine, radi uštede uglja u ratno vrijeme. Do 1918. godine isto su učinile i ostale evropske zemlje, Rusija, odnosno SSSR, i SAD.
Danas ljetnje računanje vremena koriste SAD i Kanada (sa izuzetkom nekoliko država (Arizona, Havaji i Saskačevan), nekoliko karipskih država, Evropa, bliskoistočne zemlje, Egipat i Maroko na sjevernoj hemisferi.
Na južnoj hemisferi, gdje je ljetnje računanje vremena počelo krajem septembra ili početkom oktobra, uvode ga Čile, Paragvaj, Urugvaj, djelovi Brazila, Namibija i pojedine teritorije Australije.
Na južnoj hemisferi početak i kraj ljetnjeg vremena obrnut je u odnosu na sjevernu.
Pomjeranje kazaljki u zapadnoj Evropi uvedeno je početkom 1970-ih godina, uz obrazloženje da se time "produžava" dan, omogućuju uštede u potrošnji električne energije, povećava produktivnost, poboljšava prilagođavanje ljudi i radni dan čini efikasnijim.
Sve evropske zemlje koriste ljetnje vrijeme, a datum pomjeranja kazaljki različit je od države do države, tako da na sjevernoj hemisferi ljetnje vrijeme počinje poslednje nedelje marta ili prve sedmice u aprilu.
Island je jedina evropska zemlja koja nije uvela zimsko i ljetnje računanje vremena.
Većina modernih računarskih operativnih sistema ima mogućnost automatskog prelaska na ljetnje računanje vremena.
Međutim, Izrael je do prije nekoliko godina mijenjao ljetnje vrijeme različito od ostatka svijeta, zbog posebnog lunarnog kalendara, pa većina računarskih sistema nije mogla da prelazi na izraelsko ljetnje vrijeme.
Pomjeranje vremena se u većini slučajeva obavlja u noći između subote i nedelje, da ne bi uzrokovalo veće probleme za radno stanovništvo.
(agencije/MONDO)