Eutanazija, odnosno asistirano (samo)ubistvo, i dalje je kontroverzna tema o kojoj u domaćoj javnosti skoro da i nema govora. Ljudi sa naših prostora po smrt odlaze u inostranstvo kako bi okončali živote. Ima li među njima Crnogoraca?
Pitanje “ubistva iz milosrđa” u susjednoj Srbiji pokrenuto je prije nekoliko mjeseci, kada je na sto stavljen Nacrt Građanskog zakona koji je u tamošnjoj javnosti izazvao polemike povodom stavke koja se odnosi na legalizaciju eutanazije.
Ukoliko bi ovaj zakon, o kojem će se raspravljati naredne godine, bio usvojen, Srbija bi postala osma zemlja u Evropi u kojoj je neki vid eutanazije omogućen.
Način sprovođenja eutanazije razlikuje se od zemlje do zemlje. Za sada, države koje dozvoljavaju aktivnu eutanaziju (primjena raznih mehaničkih metoda ili hemijskih agensa u svrhu bržeg izazivanja smrti) su Holandija, Luksemburg i Belgija, koja je jedina zemlja u kojoj je dozvoljena eutanazija i nad djecom.
Pasivna eutanazija, odnosno prestanak davanja medicinske pomoći pacijentu zarad održavanja u životu ili, jednostavnije, prekid terapije, praktikuje se u Norveškoj, Njemačkoj, Austriji i odnedavno u Francuskoj. Iako se i u Švajcarskoj načelno primjenjuje pasivna eutanazija, ovdje je ovaj način umiranja definisan kao “asistirano samoubistvo”, odnosno pomoć pri samoinicijativnom okončanju života.
“SAMOUBILAČKI TURIZAM” – Idu li Crnogorci po smrt u Švajcarsku?
Najkontroverznija zemlja po pitanju eutanazije je Švajcarska, za koju se veže termin “samoubilački turizam”, zbog velikog broja stranaca koji ovdje dolaze zarad “olakšanja muka”, koje u njihovim državama nije legalno.
Prema navodima medija, u zemlji koja ubistvo iz milosrđa baštini još od 1941. godine, čak 21 odsto pacijenata koji su odlučili da u Švajcarskoj okončaju živote, nije bilo smrtno bolesno.
Adresa kojoj se najčešće obraćaju je neprofitna organizacija Dignitas, čiji je slogan “Živjeti dostojanstveno, umrijeti dostojanstveno”, a koju smo kontaktirali kako bismo se bolje upoznali sa njihovim viđenjem eutanazije, brojem ljudi sa naših prostora koji stoje u "redu za smrt", kao i načinu na koji se sprovodi asistirano samoubistvo.
Udruženje, koje postoji od 1998. godine, za sada broji preko 1,300 članova kojima je Dignitas posrednik do samovoljne smrti.
Početna članarina je 200 franaka, a godišnje članovi uplaćuju od 80 franaka naviše, a članstvo mnogima predstavlja psihološku sigurnosnu mrežu, odnosno saznanje da mogu birati gdje će i na koji način umrijeti.
Među članovima, prema statistici organizacije, do sada nije bilo crnogorskih državljana, dok je ova adresa, sudeći po broju članova, godinama unazad poznata ljudima iz zemalja u regionu.
Od kraja prošle godine, u Dignitas se učlanilo dvije osobe iz Srbije, troje iz Bosne i Hercegovine, isto toliko iz Slovenije i šestoro iz Hrvatske.
“Budući da je osnovan prije više od 20 godina, Dignitas se međunarodno bavi pravnim i političkim radom kako bi unaprijedio "posljednje ljudsko pravo", a to je da svaka osoba ima slobodu izbora da okonča svoju patnju i život kod kuće, na način koji se lično smatra dostojanstvenom, profesionalno praćenom, pravno bezbjednom i u prisustvu voljenih”, kažu iz ovog udruženja za MONDO.
Oni smatraju da niko ne bi zarad smrti trebalo da putuje iz svoje zemlje u Dignitas, odnosno u Švajcarsku, kao što je to danas slučaj. Kako objašnjavaju, primarna uloga udruženja jeste prevencija od samoinicijativnih samoubistava, kao i podrška osobama koje pate da donesu ispravnu odluku.
Tome u prilog navode činjenicu da oko 70 odsto pacijenata na kraju promijeni odluku da umre uz pomoć eutanazije, ili ih smrt prestigne prije dolaska u Cirih.
“Niko ne želi da okonča svoj život u inostranstvu i, štaviše, niko ne želi da okonča svoj život ako - pod lično prihvatljivim uslovima - postoji mogućnost da nastavi živjeti. Štaviše, naše iskustvo je: kada ljudi znaju da postoji mogućnost da svoje patnje završe sigurno kod kuće u trenutku njihovog izbora, da postoji ‘izlaz za hitne slučajeve’, oni često pronalaze snagu i hrabrost da nastave žive”, ističu za MONDO u Dignitasu.
ZA I PROTIV
Diskutabilnost eutanazije, odnosno argumenti za zabranu ove prakse, najčešće dolaze sa stanovišta religije, ali i medicinske etike.Naime, već sama Hipokratova zakletva kojom ljekari stupaju na dužnost, zabranjuje bilo kakvu asistenciju prilikom nečije smrti.“Neću davati nikome smrtonosni lijek, ako on to traži, niti ću takve savjete davati”, kaže se u zakletvi.Ni predstavnici hrišćanstva, islama i judaizma na eutanaziju ne gledaju blagonaklono, smatrajući da je čovjek božja kreacija, i da samo Bog može odlučiti da li će nečiji život biti okončan.
Papa Franja: Eutanazija je greh protiv Boga
Sa druge strane, pobornici ove prakse navode da je eutanazija način da čovjek koji pati dostojanstveno i svojevoljno odluči da prekine svoje muke. Oni smatraju da je smrt stvar izbora, te da je taj izbor “posljednje ljudsko pravo – pravo na dostojanstveno umiranje.”
Da li vi podržavate eutanaziju?
Odgovorite na našu anketu, a vaše mišljenje očekujemo u komentarima ispod teksta i na društvenim mrežama.
Anketa
Da li podržavate eutanaziju?
-
Podržavam pasivnu eutanaziju (uskraćivanje medicinskog tretmana)
7.41% (6)
-
Podržavam aktivnu eutanaziju (asistencija pri (samo)ubistvu)
12.35% (10)
-
Podržavam eutanaziju u svakom smislu
58.02% (47)
-
Nikako ne podržavam eutanaziju
22.22% (18)
