Američki istraživači su otkrili ključni genetski defekt koji izaziva Hiršsprungovu bolest, često oboljenje koje bebe onemogućava da vare hranu
Defekt se stvara dugo prije rođenja ali se može korigovati - tvrde naučnici u izvještaju o rezultatima istraživanja koje je objavio časopis Sajens.
Bebama rođenim s Hiršsprungovom bolešću u ćelijama nedostaju nervni čvorovi (ganglioni), specijalne nervne ćelije u crijevima koje stvaraju kontrakcije i omogućavaju da se hrana ali i "otpad" kreću kroz organe za varenje.
Ovi nedostaci izazivaju hroničnu tvrdu stolicu, nerijetko i zatvor, zbog čega je neophodan hirurški zahvat na bebi - najbolje odmah po rođenju. Prema statističkim podacima, jedna od 5.000 beba rodi se s ovom bolešću.
Ekipa naučnika sa Univerziteta Mičigen saopštila je da su locirali problem u osnovnim nervnim ćelijama koje, inače, učestvuju u razvoju nerava u digestivnom traktu embriona - bar kod miševa na kojima su obavljani ogledi.
"Neke od genetskih mutacija koje izazivaju Hiršsprungovu bolest su identifikovane ali one za sada mogu objasnisti samo polovinu slučajeva. U istraživanju smo identifikovali nove gene čija mutacija može predstavljati osnovu za pojavu bolesti" - izjavio je neurolog -genetičar Šon Morison koji je učestvovao u istraživanju a koje je sponzorisao poznati Medicinski institut "Hjuz".
Kod embriona u razvoju, osnovne nervne ćelije "migriraju" kroz organe za varenje takođe u fazi formiranja, prolaze kroz sistem za varenje i omogućavaju rast nervnih ćelija.
Kod Hiršsprungove bolesti, međutim, one nikada ne dopiru do najnižih dijelova organa za varenje u razvoju.
Morison i njegov tim su posmatrali i gen pod oznakom "Ret" koji, koliko je poznato, značajno doprinosi pojavi oboljenja kod ljudi i miševa. Oni su odgajali miševe koji nisu imali dovoljno Ret gena i otkrili su da ove životinje imaju daleko manje osnovnih ćelija u donjem dijelu sistema za varenje.
A to im je ukazalo na način kako liječiti oboljenje. "Možda možemo da zaobiđemo ovaj 'migratorni defekt' tako što ćemo uzeti osnovne ćelije iz prednjeg dijela sistema za varenje, razviti ih u laboratorijskoj kulturi a onda ih transplantirati u zadnje, donje dijelove sistema" - smatra Morison.
Međutim, najprije ekvivalent tih ćelija treba identifikovati kod čovjeka iako su ljudi i miševi genetski i biološki vrlo slični.
(FoNet)