Branioci 129 sadašnjih i bivših radnika RTCG zatražili od Vrhovnog suda reviziju presude Osnovnog suda kojom je odbijen njihov zahtjev da se ugovor kojim je ta medijska kuća 1993. godine ustupila emisionu tehniku PTT-u proglasi ništavnom
Ovu informaciju potvrdio je za Pobjedu advokat Balša Dragović.
Podgorički dnevnik podsjeća da je pravosnažnom presudom Osnovnog suda u Podgorici naloženo da 129 radnika solidarno plate troškove postupka protiv RTCG-a i Telekoma koji iznose ukupno 446.696 eura što po radniku iznosi oko 3.500 eura.
Radnici koji su tužili RTCG tvrde da je njihova kuća ugovorom iz 1993. godine PTT-u ustupla milionski vrijednost i najvredniji dio RTCG, 130 repetitora sa tri emisiona centra - Bjelasica, Lovćen i Golubovci su kasnije prodati Mađar telekomu za tadašnjih 100 miliona maraka.
Pobjeda podsjeća da je tada jedan dio radnika iz emisione tehnike, njih 60, zajedno sa manjim brojem iz drugih segmenata TVCG dobio akcijski kapital.
Bez akcijskog kapitala, međutim, ostao je veći dio radnika RTCG, a čije se ime kasnije našlo na tužbenom zahtjevu protiv Telekoma i RTCG-a, navodi Pobjeda.
Tužbu su podnijeli radnici koji su bili zaposleni od 1981. do 1993. godine i imali su pravo na akcijski kapital jer im je godinama uzimano pet odsto od ličnog dohotka kao učešće u izgradnji repetitora.
Tužba je podnijeta 2006. godine i tek poslije osam godina, koliko je vođen spor, donijeta je prva presuda u ovom predmetu. Kako prvi, tako i drugi put, spor su izgubili radnici RTCG-a.
U zahtjevu za reviziju advokati Balša Dragović i Velibor Marković tvrde da su Osnovni i Viši sud donijeli nezakonite odluke koje se temelje na bitnim povredama odredaba parničnog postupka i pogrešnoj primjeni materijalnog prava.
Oni navode da su nižestepeni sudovi nepravilno utvrdili da 129 radnika RTVCG nisu dokazali pravni interes za vođenje ovog spora, ne navodeći svoje razloge neprihvatanja.
Oni smatraju da je pogrešan i zaključak nižestepenih sudova da radnici RTVCG nisu dokazali „svojstvo zainteresovanih lica“.
“Upravo iz iskaza tužilaca Radomira Peroševića i Ljubomira Klikovca proizilazi da su svi zaposleni ulagali dio svojih zarada i da su im zbog zaključenja osporenog ugovora naknadno isplaćivane manje zarade kao i obračunavate manje penzije”, navodi se u zahtjevu za reviziju.
Advokati dodaju da su i njihove kolege htjele o tome da svjedoče. Osim toga, advokat Dragović ukazao je i da Viši sud u odluci konstatuje da država nije dala saglasnost na zaključenje ugovora što je upravo činjenica iz koje se utvrđuje „ništavost ovog pravnog posla“.
Advokat Dragović podsjetio je za Pobjedu da je zakonskom odredbom propisano da radi obezbjeđenja javnog interesa u javnim preduzećima, Vlada, pored ostalog, daje saglasnost i na statusne promjene, povećanje i smanjenje glavnice i kriterijume za raspodjelu dobiti.
On je naveo da je očigledno da su oba nižestepena suda išla linijom lakšeg presuđenja, zaključivši da tužioci nijesu dokazali pravni interes za vođenje ovog spora.
“Pritom uopšte nijesu cijenili činjenicu koja proizilazi iz iskaza preslušanih tužilaca, a naime da su zbog zaključenog ništavog ugovora primali manje zarade i vršene su uplate na ime njihovog penzijskog staža u nižem iznosu nego što bi to bilo da takav ugovor nije zaključen. Na taj način sudovi su pogrešno primijenili materijalno pravo na njihovu štetu”, kazao je Pobjedi advokat Dragović.