Fabrika mineralne vode Rada u ovoj godini planira da vrati poziciju na domaćem tržištu i stvori proizvodni tim koji će biti spreman da prati njen dalji razvoj, dok će u narednoj sagledati mogućnosti izvoza u zemlje okruženja
To je za Glasnik Privredne komore suvlasnik te bjelopoljeske fabrike Boris Rašković. Fabrika je krajem februara ponovo otvorena, nakon što je prošle godine kupila Vater grupa za više od milion eura.
Osim jačanja na crnogorskom tržištu i sagledavanja mogućnosti izvoza u zemlje okruženja, Rašković kaže da im je plan i širenje asortimana kada su u pitanju gazirani napici sa ukusima. On je podsjetio da je Crna Gora do otvaranja fabrike imala 100 odsto uvoz gazirane vode. Rašković objašnjava da se svaki proizvođač u Crnoj Gori suočava sa izuzetno suženim prostorom za plasman proizvoda koji je zatrpan robom iz inostranstva i to najčešće onih proizvođača koji su već decenijama prepoznatljivi.
“Sve što uspijemo da prodamo na domaćem tržištu je supstitucija uvoza. Naše snage su sada usmjerene na što hitnije postizanje što boljih rezultata, kako bi jačanjem stvorili uslove za pregovore sa regionalnim distributerima, odnosno početak izvoza. Od našeg umijeća da približimo potrošačima važnost domaće proizvodnje, uz ponudu nespornog kvaliteta i cijene, zavisiće i rezultati koje ćemo ostvariti”, ocijenio je Rašković.
On se osvrnuo i na ograničeni prostor za izlaganje vode u marketima, gdje su najprisutniji proizvodi velikih korporacija iz okruženja, što, kako ističe, automatski stvara teško premostivu prepreku za domaćeg proizvođača.
“Tu su pojedini proizvođači pokušali cijenom ili sličnim strategijama da povećaju prisutnost, ali to vodi u neprofitan rad koji rezultira gašenjem fabrike, što se i desilo kod nekoliko proizvođača. Vjerujemo da kod krajnjeg potrošača ne igra toliko ulogu cijena koja se na ovom proizvodu u marketu kreće u razlikama od dva do tri centa, već prisutnost određenog brenda na polici, vitrinama i na drugim pozicijama u marketu”, objasnio je Rašković, dodajući da se te pozicije na policama u marketu plaćaju.
Prema njegovim riječima domaći proizvođači dođu u situaciju da shvate da je plaćanje tih pozicija neisplativo, dok velike korporacije to mogu, jer na tim pozicijama ne izlažu samo vodu, već desetak drugih proizvoda.
“Zato izvoz vode mora biti praćen većim asortimanom proizvoda kako bi bio isplativ, a takav pristup zahtijeva dalji razvoj industrije, pozicioniranje, pa tek onda izvoz”, kaže Rašković.
On je podsjetio da je za osam mjeseci rada obavljena zamjena kompletne tehnologije na izvorištu, iskontrolisan je i saniran kompletan cjevovod, pogon modernizovan u skladu sa novim standardima iz oblasti prehrambene industrije, a instalirana je i nova oprema kapaciteta 15 hiljada litara na sat.
“Na taj način je fabrika dovedena u najmodernije moguće stanje, jer je ugrađena najsavremenija tehnologija iz te oblasti. Ovim projektom je u ovoj fazi zaposleno 20 novih radnika, s tim što se u budućem periodu, osvajanjem tržišta i rastom koji je planiran, stvaraju uslovi za povećanje broja zaposlenih”, ocijenio je Rašković.