Imajući u vidu biodiverzitetsku vrijednost rijeke Tare, obaveza države je da preispita odgovornost svih onih čiji je posao da štite rijeku, poručila je izvršna direktorka Centra za zaštitu i proučavanje ptica Jovana Janjušević.
Uvidom, kako je rekla Janjušević, u zastrašujuće snimke koje je objavio MANS, treba se zapitati da li je slika mehanizacije i betona u samom koritu, ta sinergija čovjeka i prirode koju su prepoznali UNESCO i drugi eksperti kada su, kako dodaje, rijeku Taru postavili na mapu globalno važnih staništa.
“Vjerujemo da takav vid devastacije prirode nije smišljen ni Deklaracijom o zaštiti Tare koju je Skupština Crne Gore usvojila 2004. godine, i to na zahtjev građana. Postavlja se opravdano pitanje kako je moguće da je ista država koja je dozvolila ovakvu devastaciju ujedno i na nivou Skupštine usvojila Deklaraciju kojom je Taru postavila na svojevrsni pijadestal među rijekama, štiteći je građanski, apostrofirajući zabranu bilo kojih drugih zahvata na njenom čitavom toku, prepoznajući da je Tara naša budućnostt, vjerovatno i najčešće korišćen brend o čijoj sudbini se treba pravedno odlučivati na referendumu”, poručila je Janjušević.
Kako tvrdi, dobro je poznato da je Tara sinonim ne samo za divlju ljepotu Crne Gore već i Evrope, njena suza, snaga i čistoća.
“Pored nadaleko poznatog kvaliteta vode, Tara uživa nekoliko kategorija zaštite počev od onih međunarodnih kao što je UNESCO gdje je zajedno sa Durmitorom proglašena za svjetsko nasleđe, a pored toga zahvaljujući sinergiji čovjeka i prirode zaslužila je status UNESCO rezervata biosfere. Javnosti je manje poznato pa stoga naročito naglašavamo da je rijeka Tara dio Emerald mreže shodno Bernskoj konvenciji, i buduće je Natura 2000 područje, momentom pristupanja Evropskoj uniji kao dio najveće mreže zaštićenih područja na svijetu”, navela je ona.