Njemački naučnici razvili su senzor žeđi namijenjen starijim ljudima koji neprestano mjeri nivo tečnosti u organizmu
"Senzor žeđi mjeri odnos masti, vode i kostiju u tijelu ispitanika. Tehnika je vrlo jednostavna", kaže pronalazač ovog uređaja, elektrotehničar Giljermo Medrano.
"Senzor žeđi emituje u organizam električne impulse. Ta je struja bezopasna, a njena snaga minimalna. Senzor, zatim, mjeri napon po čemu se kasnije može izračunati nivo tečnosti u organizmu", izjavio je Medrano časopisu Popularna nauka.
Čim dođe do smanjivanja određene količine tečnosti u organizmu, senzor šalje signal korisniku kao opomenu da odmah mora nešto da popije. Naučnici nisu precizirali koje piće ali je pretpostavka da je najoptimalnije rješenje - voda.
Naučna saradnica na projektu Liza Bekman razmišljala je, najprije, o zvučnom signalu. Na primjer, o nekoj vrsti glasnog pištanja. Ali potencijalni korisnici su je vrlo brzo odvratili od te ideje jer zvučni signal nije pogodan zato što mnoge starije osobe ne žele da svoj problem otkrivaju okolini. Zato je kao rješenje usvojen vibrirajući signal.
Elizondo Zurika na svom kaišu nosi prototip novog senzora žeđi napravljen na Tehničkom univerzitetu u Ahenu. Veličine je VHS video kasete i težak 700 grama. Kontakt s tijelom uspostavljen je preko četiri tijesno priljubljenih pločica koje oblikom i površinom podsjećaju na kovanice od jednog evra.
On je jedan je od petoro starijih ljudi, između 50 i 70 godina, koji trenutno redovno isprobavaju ovu tehničku inovaciju. Premda se ovaj 59-godišnjak teško može ubrojati među vremešne seniore, on pripada rizičnoj grupi stanovništva.
U tom dobu, naime, počinje hormonski prestrojavanje tijela čovjeka čiji je rezultat da starije osobe postepeno izgube tipični osjećaj suvoće u grlu i ustima a na taj način polako nestaje i osjećaj žeđi.
Testiranje Zurike pokazalo je da je u njegovom tijelu 55 odsto vode, što je dobar procenat za čovjeka njegovih godina.
Za preciznije mjerenje nivoa tečnosti u organizmu senzor žeđi trebalo bi da premosti prepreke kao što su uticaj načina i vrste ishrane, znojenje, blage promjene tjelesne temperature…Sve to utiče na rezultate mjerenja. Pri tom je i sam senzor kabast.
Zbog svega toga, očekuje se da bi prvi komercijalni senzor žeđi mogao da se pojavi na tržištu najranije za pet godina.
(FoNet)