Crkva pridaje veliki značaj svetom Jovanu, pa su od petnaest velikih praznika dva posvećena njemu (uz sedam Hristovih, pet Bogorodičinih i jedan apostolski), a u narodu je i više praznika posvećenih tom svecu.
Jovan se zove Krstitelj jer je krstio i Isusa Hrista, a Preteča zato što je najavljivao Hristov dolazak.
Hrišćansko predanje kaže da je na pitanje - da li je on očekivani prorok, Jovan odgovarao: "Nisam, ja sam glas koji viče u pustinji", kao i "Ja vas krštavam vodom, ali onaj što ide zamnom jači je od mene..."
Jovan je u rijeci Jordan krštavao svakoga ko se pokajao.
Sveti Jovan je živeo jednostavno i asketski hraneći se insektima i medom divljih pčela, a odevao se u haljinu od kostreti, načinjenu od kamilje dlake.
Jovan je ubijen za vrijeme cara Iroda koji je naredio da se proroku odsječe glava.
U narodu postoji običaj da se ljudi na Jovandan bratime i kume "po Bogu i svetome Jovanu" jer se Jovan smatra uzorom karaktera i poštenja.
Vjernici vrlo često daju Jovanovo ime svojoj djeci, i kod pravoslavaca i kod katolika, ali je kod pravoslavaca češće Jovan, a kod katolika Ivan. Pravoslavci slave krsnu slavu svetog Jovana, a katolici obično slave imendan.
Procjenjuje se da je Sveti Jovan po broju slavara u Srba na trećem mjestu. Na prvom su oni koji slave Svetog Nikolu a na drugom vjernici koji drže slavu Svetog arhandjela Mihaila.
(Beta)