Ljetnje računanje vremena počinje u noći između subote i nedelje.
Časovnike bi trebalo da pomjerite sa dva na tri sata.
Ljetnje računanje vremena u Evropi trajaće do poslednjeg vikenda u oktobru.
U svijetu, službeno vrijeme se pomjera unapred u poznu zimu ili rano proljeće, a vraća unazad u jesen, najčešće za jedan sat, ali tačan broj sati i datumi izmjena određuju se na lokalnom nivou i podložni su promjenama.
Pomjeranje kazaljki u zapadnoj Evropi uvedeno je početkom 1970-ih godina, sa obrazloženjem da se time se "produžava" dan, omogućuje ušteda u potrošnji električne energije, povećava produktivnost, poboljšava prilagođavanje ljudi i radni dan čini efikasnijim.
To je takozvano evropsko ljetnje računanje vremena,(izuzev Rusije i Islanda). Ono podrazumijeva da se časovnici pomjeraju svake poslednje nedelje u martu i oktobru, prvo sa dva na tri sata, a potom, s jeseni, obrnuto.
Od 2002. godine zemlje EU, kao i ostale države u Evropi, odredile su da početak ljetnjeg vremena bude poslednje nedelje u martu, a završetak poslednje sedmice u oktobru.
Na južnoj hemisferi početak i kraj ljetnjeg vremena je obrnut u odnosu na sjevernu.
Prva zemlja koja je prešla na ljetnje računanje vremena 1916. godine je Njemačka, a od tada su ga prihvatile i mnoge druge zemlje koje računaju da time štede električnu energiju.
Od 192 zemlje, takozvano ljetnje ukazano vrijeme usvojeno je u 110, a ne primjenjuje se u Kini, Japanu, Južnoj Koreji i širom afričkog kontinenta, gdje ova mjera nikad nije stekla širu popularnost.
Ne primjenjuje se ni u Rusiji, koja je 2011. godine odlučila da odustane od ovog principa, sa obrazloženjem da je štetno po zdravlje.
Tadašnji predsjednik Dmitrij Medvedev je objasnio da prilagođavanje na promjenu u pomicanju kazaljki na satu prate stres i obolijevanje, kao i da će ukidanje prelaska na zimsko i ljetnje računanje vremena nesumnjivo biti korisno.
Ideju o ukidanju tradicionalnog pomijeranja kazaljki podržali su i građani Rusije. Više od polovine radno aktivnog stanovništva se izjasnilo za ukidanje prelaska sa zimskog na ljetnje računanje vremena i obrnuto, smatrajući da ova promjena negativno utiče na zdravlje.
Prema izvještaju Ruske akademije medicinskih nauka,prelazak sa zimskog na ljetnje računanje vremena povećava broj srčanih udara za 1,5 puta, učestalost samoubistava za 66 odsto, a broj poziva hitnoj pomoći je znatno uvećan.
Sa druge strane, neke analize u SAD pokazuju da se pomjeranjem časovnika štedi između 500 miliona i milijardu dolara godišnje.
Manje energije se troši na osvijetljenje i grijanje, čime se tokom dužeg perioda, a prema istraživanju američkog ministarstva energije, postižu energetske uštede između 0,5 i 1 odsto.
U našoj zemlji, ljetnje računanje vremena uvedeno je 27. marta 1983. godine.
Od 2002. godine Evropska unija, kao i ostale zemlje u Evropi odredile su da početak ljetnjeg računanja vremena počinje posljednje sedmice u martu i završava posljednje sedmice u oktobru.
U većem dijelu razvijenog svijeta ovaj dogovor se smatra zgodnim načinom da se u ljetnjim mjesecima, kad sunce prirodno izlazi kasnije, dnevna svjetlost duže zadrži.
A ČIJA JE IDEJA
Ideju da se to vrijeme nadoknadi prostim pomjeranjem sata prvi je smislio Džordž Vernon Hadson (1867-1946), entomolog sa Novog Zelanda, koji je 1895. u radu pred Kraljevskim društvom u Velingtonu predložio ljetnje pomjeranje vremena za dva sata.
Međutim, ideja bi vjerovatno ostala zaboravljena da se istog predloga, nezavisno od Hadsona, deset godina kasnije nije dosjetio britanski preduzimač i graditelj Vilijam Vilet (1856-1915).
Tokom jutarnjeg jahanja po okolini Londona, Vilet je u ljeto 1905. godine primijetio kako je sunce odavno izašlo, a veliki broj ljudi još spava. Znajući da se vrijeme sunčevog izlaska mijenja tokom godine i da u ljetnjim mjesecima, obdanica počinje ranije, Vilet je pokrenuo veliku kampanju za uvođenje takozvanog "britanskog ljetnjeg vremena."
Međutim, nastradavši u epidemiji gripa, Vilet nije dočekao da ukazno vrijeme bude ozakonjeno. Ipak njegov predlog je prihvatila Njemačka i 1916. prva zakonski uvela ljetnje računanje vremena, podstaknuta ratnom potrebom za uštedama uglja. Britanci su ih sledili 1921, a potom i gotovo sve evropske zemlje.