Država je od 2006. zaključno sa decembrom prošle godine, izdala oko 613 miliona eura, 94 miliona dolara i 87 miliona AED (oko 24 miliona dolara po sadašnjem kursu) vrijednih garancija za državne i privatne firme.
Do sada je od ovog iznosa iz budžeta isplaćeno 184 miliona eura, ne računajući kamate. Podaci Ministarstva finansija pokazuju da je 2006. godine izdato garancija i kontragarancija blizu 40 miliona eura, godinu kasnije 34,4 miliona, 2008. oko 38 miliona, 2009. oko 208 miliona, godinu kasnije 193 miliona eura i 130 miliona dolara, 2011. oko 18 miliona, 2012. oko 10 miliona, 2013. oko 26,7 miliona eura i 46,4 miliona dolara, a prošle godine 20 miliona dolara.
Najviše, 119 miliona eura, palo je garancija izdatih 2010. godine. Iz 2009. palo je 62 miliona eura, a iz 2011. godine 2,7 miliona eura garancija.
Predsjednik Investiciono razvojnog fonda dr Zoran Vukčević kaže da IRF ne garantuje bankama, nego banke njemu.
"To znači da banke, u skladu sa svojom politikom kolaterala, obezbjeđuju instrumente za zaštitu uloge. IRF ne izdaje, već dobija garancije od banke za iznos svojih kreditnih sredstava u okviru ukupnog kreditnog aranžmana kojim se podržava projekat malih i srednjih preduzeća. Banke procjenjuju bonitet svakog preduzeća", objašnjava Vukčević i dodaje da je IRF prestao da izdaje garancije.
Ekonomski analitičar dr Vasilije Kostić kaže da nije problem u davanju garancija privatnim firmama, ma koliko to, imajući u vidu epizode sa državnim garancijama, možda izgleda jeretički ili arogantno
"Problem je za kakve namjene, pod kojim uslovima se daju i šta se njima želi postići", kaže Kostić, koji smatra da garancije treba davati za projekte od javnog interesa, pod uslovom da se tačno zna kojim firmama, sa kojom namjerom, u koju svrhu i uz koje uslove.