Nikšićanka Ana Marija Grubač (23), jedini je aktivni padobranac u Crnoj Gori. Namjerava da se ovim sportom bavi "dok god je zdravlje bude služilo".
Grubač je u padobranskom sportu od šesnaeste godine, a iza sebe ima veliki broj takimičenja širom zemljine kugle. Do danas je napravila ukupno 620 skokova, što, kako je rekla, ipak nije toliko puno kao što se možda čini, pišu Dnevne novine.
Ljubav prema padobranstvu bila je „nasledna“ pošto je Anin otac Miodrag profesionalni pilot.
"Donja zakonska granica koja je dozvoljena za bavljenje ovim sportom je 16 godina. Tada je i počela moja priča. Obično roditelji ne dozvoljavaju djeci da se bave nekim sličnim sportom jer smatraju da je on rizičan, ali je mene otac tada pitao: 'Želiš li da skačeš'. Nijesam mislila da ću se baviti ovim, ali sam se ipak nadala da ću ići njegovim stopama. Dogodilo se da mi se jako svidjelo padobranstvo, toliko da više nema nazad", kaže za podgorički dnevnik Ana Marija.
Uvjerena je da će skakati "dok god je zdravlje bude služilo". Kaže da je veću dozu straha osjetila prilikom svog drugog skoka nego prvi put.
"Prvi sam put samo htjela da izađem iz aviona i što prije saznam šta je to što toliko vuče ljude, šta je to toliko zanimljivo. E, onda već drugi put sam znala šta me čeka i šta može da se desi, više sam razmišljala šta bi bilo kad bi bilo, a manje o tome kakav je osjećaj. Straha se ne možete osloboditi odmah, on postoji i dandanas. Kažu da su hrabri ljudi oni koji kontrolišu svoj strah, a onaj ko ga nema je vjerovatno lud", priča Ana Marija.
Jedina žena padobranac u Crnoj Gori kaže da bi voljela da dobije žensko društvo budući da skače samo u društvu džentlemena. Da se odlično snalazi u muškom društvu pokazuju mnoga takmičenja širom svijeta i veliki broj osvojenih medalja. Prvo takmičenje imala je 2010. godine, prvo na Državnom, a potom Svjetskom prvenstvu održanom u Nikšiću, a posljednje je prošlonedjeljno takmičenje u Banjaluci na Memorijalnom skupu Pet zvijezda, posvećenom petorici momaka koji su poginuli prilikom pada aviona 2012. godine. Njen dosadašnji najveći uspjeh je osvojeno peto mjesto na Evropskom takmičenju u Kikindi 2011. godine.
"Postoji više disciplina u padobranstvu, a ona u kojoj se najviše takmičim je 'skok na cilj', gdje se skače pravo na metu. Sami centar je nula, a svaki centimetar od te nule je negativan bod. Ta disciplina je najjeftinija, skače se sa najmanje visine koja je 1.000 metara, samim tim i troškovi su manji. Inače, ovaj sport je zaista skup, oprema mnogo košta, mora se i održavati kao i automobili. Teško je sve finansijski izdržati, pogotovu što troškove mnogih takmičenja sama snosim, a svi skokovi se inače plaćaju", kaže Grubač za Dnevne novine.
Njen najviši skok bio je sa 4.800 metara na jednom trening kampu u Rusiji, kada je imala minut i 12 sekundi slobodnog pada koji, kako tvrdi, pruža senzacionalan osjećaj koji se ne može dovoljno dobro objasniti riječima.
"To je period od iskakanja iz aviona do trenutka otvaranja padobrana. Voljela bih da svako osjeti ono što ja osjećam u toku skoka, nevjerovatan je osjećaj slobode, adrenalina koji te prosto preplavi, sa tijelom možeš da uradiš šta god poželiš. Posebno je interesantno kada se skače sa većih visina, duži je slobodan pad, pogotovu ako je zahtjevniji skok kada se, recimo, skače u formaciji", dodaje Grubač.
Prije dvije godine je uspjela da sa još 18 žena padobranaca obori rekord Balkana u formaciji, koji je do tada držalo ekipa sačinjena od osam djevojaka.
Jedno od najupečatljivijih iskustava Ana Marija je imala u glavnom gradu Čečenije.
"Najinteresantnije takmičenje bilo je u gradu Grozni, glavnom gradu Čečenije, na njihovom državnom prvenstvu 2013. godine, ponajviše zbog zategnute političke situacije. Nije bilo problema, ali smo mogli osjetiti da je još uvijek jaka kontrola i da je veliki akcenat stavljen na našu bezbjednost", ispričala je Ana Marija.
Ljubav prema padobranstvu bila je „nasledna“ pošto je Anin otac Miodrag profesionalni pilot.
"Donja zakonska granica koja je dozvoljena za bavljenje ovim sportom je 16 godina. Tada je i počela moja priča. Obično roditelji ne dozvoljavaju djeci da se bave nekim sličnim sportom jer smatraju da je on rizičan, ali je mene otac tada pitao: 'Želiš li da skačeš'. Nijesam mislila da ću se baviti ovim, ali sam se ipak nadala da ću ići njegovim stopama. Dogodilo se da mi se jako svidjelo padobranstvo, toliko da više nema nazad", kaže za podgorički dnevnik Ana Marija.
Uvjerena je da će skakati "dok god je zdravlje bude služilo". Kaže da je veću dozu straha osjetila prilikom svog drugog skoka nego prvi put.
"Prvi sam put samo htjela da izađem iz aviona i što prije saznam šta je to što toliko vuče ljude, šta je to toliko zanimljivo. E, onda već drugi put sam znala šta me čeka i šta može da se desi, više sam razmišljala šta bi bilo kad bi bilo, a manje o tome kakav je osjećaj. Straha se ne možete osloboditi odmah, on postoji i dandanas. Kažu da su hrabri ljudi oni koji kontrolišu svoj strah, a onaj ko ga nema je vjerovatno lud", priča Ana Marija.
Jedina žena padobranac u Crnoj Gori kaže da bi voljela da dobije žensko društvo budući da skače samo u društvu džentlemena. Da se odlično snalazi u muškom društvu pokazuju mnoga takmičenja širom svijeta i veliki broj osvojenih medalja. Prvo takmičenje imala je 2010. godine, prvo na Državnom, a potom Svjetskom prvenstvu održanom u Nikšiću, a posljednje je prošlonedjeljno takmičenje u Banjaluci na Memorijalnom skupu Pet zvijezda, posvećenom petorici momaka koji su poginuli prilikom pada aviona 2012. godine. Njen dosadašnji najveći uspjeh je osvojeno peto mjesto na Evropskom takmičenju u Kikindi 2011. godine.
"Postoji više disciplina u padobranstvu, a ona u kojoj se najviše takmičim je 'skok na cilj', gdje se skače pravo na metu. Sami centar je nula, a svaki centimetar od te nule je negativan bod. Ta disciplina je najjeftinija, skače se sa najmanje visine koja je 1.000 metara, samim tim i troškovi su manji. Inače, ovaj sport je zaista skup, oprema mnogo košta, mora se i održavati kao i automobili. Teško je sve finansijski izdržati, pogotovu što troškove mnogih takmičenja sama snosim, a svi skokovi se inače plaćaju", kaže Grubač za Dnevne novine.
Njen najviši skok bio je sa 4.800 metara na jednom trening kampu u Rusiji, kada je imala minut i 12 sekundi slobodnog pada koji, kako tvrdi, pruža senzacionalan osjećaj koji se ne može dovoljno dobro objasniti riječima.
"To je period od iskakanja iz aviona do trenutka otvaranja padobrana. Voljela bih da svako osjeti ono što ja osjećam u toku skoka, nevjerovatan je osjećaj slobode, adrenalina koji te prosto preplavi, sa tijelom možeš da uradiš šta god poželiš. Posebno je interesantno kada se skače sa većih visina, duži je slobodan pad, pogotovu ako je zahtjevniji skok kada se, recimo, skače u formaciji", dodaje Grubač.
Prije dvije godine je uspjela da sa još 18 žena padobranaca obori rekord Balkana u formaciji, koji je do tada držalo ekipa sačinjena od osam djevojaka.
Jedno od najupečatljivijih iskustava Ana Marija je imala u glavnom gradu Čečenije.
"Najinteresantnije takmičenje bilo je u gradu Grozni, glavnom gradu Čečenije, na njihovom državnom prvenstvu 2013. godine, ponajviše zbog zategnute političke situacije. Nije bilo problema, ali smo mogli osjetiti da je još uvijek jaka kontrola i da je veliki akcenat stavljen na našu bezbjednost", ispričala je Ana Marija.