Premijer Milo Đukanović otvorio rekonstruisani Njegošev mauzolej na Lovćenu porukom da je "evropski put Crne Gore, Njegoševski".
Đukanović je na centralnoj proslavi jubileja 200 godina od rođenja velikog pjesnika, filozofa i državnika kazao da vjeruje da bi Njegoš "bio ponosan na svoju današnju Crnu Goru, zemlju na evropskom kursu, koja poštuje svoje velikane, svoju slavnu prošlost, i svoje tradicionalne prijatelje".
Ukazao je i da do današnjeg vremena traje "nerazumijevanje i zlonamjerno tumačenje" Njegoša i naveo da bi "neki mitomani, propovjednici mržnje, hteli u Njegošu da nađu duhovnog oca i predvodnika".
"Njegoš nije bio pjesnik genocida, niti inspirator zločina. On nije pozivao u borbu protiv bilo kojeg naroda, već u borbu za slobodu. A borba za slobodu nacije 19. vijeka ne može biti isto što i nasilje nad nedužnim ljudima u vijeku iza nas", kazao je Đukanović.
Po njegovim riječima, Crnogorci su pokazali da su najbolje razumjeli Njegoša, opredjeljujući se za harmonični suživot sa muslimanima u Crnoj Gori nakon Berlinskog kongresa.
"Neljudi i zločinci, koji su ubijali nevine ljude, i širili međunacionalnu i međuversku mržnju, u krvavom raspadu jugoslovenskog društva, nisu i ne mogu biti sledbenici Njegoševi", poručio je crnogorski premijer.
Rekonstrukcija je trajala skoro čitave ove godine i koštala je 1,1 milion evra.
Obnovljeni su Njegošev spomenik, objekat mauzoleja, pristupne staze i stepenište, kao i vidikovac ispred Mauzoleja.
Njegošev mauzolej otvoren je u julu 1974. godine, pošto je sa vrha Lovćena uklonjena kapela koju je 1925. godine na tom mjestu obnovio kralj Aleksandar Prvi Karađorđević, jer su prvobitnu u Prvom svetskom ratu srušili austrougarski okupatori.
Prvu kapelu na Lovćenu, u slavu svog strica i prethodnika Petra Prvog Petrovića, podigao je sam Njegoš, sa željom da on bude sahranjen u njoj.
Njegoš je, međutim, prvobitno sahranjen u Cetinjskom manastiru, a njegove kosti su na vrh Lovćena iznesene 1854. godine, gdje su počivale do 1916.
Tada je austrougarska vojska oštetila kapelicu na Lovćenu i premješten je na Cetinje, da bi kasnije bio opet na vrhu svete crnogorske planine.
(Beta)