Nikšićka Župa ima izvanredne mogućnosti za odmor i razvoj seoskog turizma, na čemu intenzivno rade u Turističkoj organizaciji (TO) Nikšića
![Nikšićka Župa ima izvanredne mogućnosti za odmor Nikšićka Župa ima izvanredne mogućnosti za odmor](https://mondo.me/Picture/14/png/za-vesti.png)
Beogradski Danas piše da se Župa, koja se nalazi dvadesetak kilometara istočno od Nikšića, može pohvaliti zanimljivim turističkim potencijalom koji do sada nije iskorišćen na adekvatan način.
To su shvatili i u TO Nikšić, gdje se već nekoliko mjeseci intenzivno radi na edukaciji lokalnog stanovništvu kako bi se pripremili za novi poslovni izazov koji se zove seoski turizam.
To bi označilo početak razvoja seoskog turizma u Crnoj Gori u pravom smislu te riječi, jer, u Crnoj Gori ima nekoliko eko i etno sela na teritoriji opština Plužine, Kolašin, Mojkovac, zatim na Njegušima pored Cetinja, ali još nema turističko-ugostiteljske ponude domaćinstava.
Područje Župe ima 12 sela u kojima, prema posljednjem popisu, živi nešto više od četiri hiljade stanovnika mada mještani tvrde da ih ima oko sedam hiljada računajući i one koji žive u Nikšiću, a imaju kuće i imanja u Župi i redovno ih obilaze i održavaju.
Direktor TO Nikšić, Dragica Popović, kazala je da zainteresovanih domaćina za razvoj seoskog turizma u Župi ima i da se nada da će već narednog ljeta najmanje deset do 15 porodica moći da ugoste prve turiste u svojim domovima. Za to je potrebno adaptirati, preurediti ili dograditi kuće kako bi se obezbijedili potrebni smještajni kapaciteti.
“Župski domaćini veoma su vrijedni, bave se stočarstvom, gaje gotovo sve vrste povrća, siju žitarice, dok je o voćarstvu ovoga kraja, kao i o proizvodnji nadaleko poznatih rakija od šljive, jabuke, kruške i drenjine, suvišno i govoriti. To znači da domaće, ekološki proizvedene, hrane ima u izobilju, a to je nešto što savremeni turista traži”, rekla je Popović.
U Župi već nekoliko godina postoji Udruženje za promociju i proizvodnju organske hrane, koje vode Marina i Velizar Kovačević, koji takođe planiraju da se bave seoskim turizmom.
“Nesporno je da je svima koji izraze želju da se bave ovom vrstom djelatnosti neophodna edukacija i neki od njih već pohađaju razne kurseve, u čemu im pomaže Ministarstvo turizma i Njemačka razvojna organizacija za tehničku pomoć i saradnju (GIZ)”, navela je Popović.
Osim Kovačevića, koji su prethodnih godina dosta učinili na promociji organske proizvodnje hrane i ugledni domaćini Milivoje Marojević, Labud Mušikić i Aleksa Kostić namjeravaju da se uz poljoprivredu bave i seoskim turizmom. Njima u ovom trenutku nedostaju nedostaju odgovarajući smještajni kapaciteti, ali se nadaju da će i taj problem riješiti do narednog ljeta.
Ovaj kraj je bogat florom i faunom, a ima i uslova za lovni i ribolovni turizam s obzirom na to da ima rijeku Gračanicu, kao i Liverovićko jezero. Turistima su na raspolaganju i uređene pješačke i biciklističke staze.
“Osim prirodnih ljepota i iznad svega gostoprimljivih ljudi, po čemu su Župljani poznati ne samo u Nikšiću nego i šire, na ovom području ima i vrijednih kulturnoistorijskih spomenika. Pomenimo manastir Svetog Luke, koji su gradili Nemanjići u 13. vijeku, kada je, prema nekim zapisima, nastao i manastir Morača, mada ima i onih koji tvrde da je zidan krajem 15. vijeka”, piše Danas.
Zanimljivi su i ostaci grada, u narodu poznatog pod imenom Jerinin grad, koji se nalaze iznad sela Morakova. Prema legendi gradila ga je Jerina, žena srpskog despota Đurđa Brankovića, mada se ta priča ne temelji na istorijskim činjenicama, prema kojima Župom nikada nijesu vladali srpski despoti.
Osim Jerininog grada i Župskog manastira na ovom području ima još nekoliko lokaliteta koji su dio istorije Crne Gore iz prethodnih vjekova, a to su Mramor bana Ugrina, Nikšin kiljan, Voltica.
Najveći problem sa kojim se u ovom trenutku suočavaju domaćini u Župi nikšićkoj jeste novac koji treba da ulože u adaptaciju svojih objekata kako bi ih pripremili za doček gostiju. Jer iako je riječ o dobrostojećim domaćinima, oni za takva ulaganja nemaju dovoljno gotovog kapitala.
Krediti poslovnih banaka su uglavnom neprihvatljivi, pa zato domaćini nade polažu u Investiciono-razvojni fond, koji za ovakve i slične projekte obezbjeđuje kredite po povoljnim uslovima, sa nižom kamatom i dužim grejs periodom.
(MINA-BUSINESS)