Najstrožu sankciju za zločine crnogorski zakon baštinio je do 2002. godine.

Obavezivanje države brojnim međunarodnim konvencijama koje garantuju jednako pravo na život svakome rezultiralo je konačno i zvaničnom zabranom smrtne kazne Ustavom 2007. godine.

Ipak, smrtna kazna primijenjena je posljednji put mnogo prije zabrane, odnosno 1981. godine, i to nad zločincem pred čijom je monstruoznošću zanijemjela Crna Gora.

Za preljubu - smrtna kazna kamenovanjem

Riječ je o ozloglašenom Dragiši Ristiću, koji je osuđen za silovanje i ubistvo maloljetne djevojčice.

Zločin zbog kojeg je strijeljan 29. januara 1981. godine, dogodio se četiri godine ranije, u Podgorici.

Ristić je, naime, u podrumu tzv. G zgrade, u današnjoj Moskovskoj ulici, pokušao da siluje četvorogodišnju Ljiljanu Vuksanović.

Smrtna kazna za selfi na plaži?!

Sirota djevojčica pokušavala je da se izbori, otimala se i vrištala, zbog čega ju je monstrum svirepo zadavio, a zatim je njeno tijelo zapalio kako bi prikrio tragove.

Nedugo nakon zločina, Ristić je uhapšen i osuđen na smrt.

Međutim, tokom boravka u zatvoru u iščekivanju izvršenja kazne, on je uspio da pobjegne, ali je nakon kratke potjere ponovo uhvaćen.

Ristić je pogubljen u Kotoru, po tadašnjem načinu sprovođenja smrtne kazne – bez prisustva javnosti, na njega je pucao vod od osam policajaca, od kojih je polovina imala puške sa bojevom municijom, a polovina sa ćorcima. 

Sudovi u Crnoj Gori od 1991. do 2002. izrekli su osam smrtnih kazni, od kojih nijedna nije izvršena. Dvije posljednje smrtne kazne, koje nisu primijenjene izrečene su 11. oktobra 2001, kada je Viši sud u Podgorici osudio Slavka Devića i Rada Arsovića za ubistvo slovenačkog šofera.