Da li ste srećnik kojeg komarci rijetko "grickaju", ili ste baksuz kojeg nikad ne zaobilaze? Naučnici su objasnili zašto nas komarci ne vole sve isto.
Autori nedavnog istraživanja, koje su sproveli na identičnim blizancima, tvrde da mirisi kože privlače ili odbijaju komarce, i to je odgovor na pitanje - zašto ovi insekti nekog napadaju, a nekog ne.
Oni su proučavali kako mirisi kože grupe žena s identičnim i neidentičnim blizancima privlače komarce (naročito vrstu Aedes Aegypti). Razlog zbog kojeg su korišćene obe vrste blizanaca je da se odvoje urođeni uticaji od stečenih.
Blizanci su stavljali ruke u specijalno konstruisane kupole od pleksiglasa, gdje su mirisi privlačili ili odbijali 20 ženki komaraca. Svaki volonter dobijao je ocjenu privlačnosti u odnosu na drugu ruku na kraju kupole. Uskoro su identični blizanci imali sličnije ocjene u poređenju s neidentičnim blizancima - što pokazuje jasnu genetsku komponentu.
Ovo poređenje procjenjuje da se 67 odsto razlika među ljudima svodi na gene.
Šta to može biti?
Prije mnogo godina drugo istraživanje blizanaca pokazalo je da telesni miris ispod pazuha - onako kako ih ljudi osjećaju - ima genetsku osnovu. To je pokazalo da imamo genetske varijacije koje kontrolišu i mirise koje osjećamo i hemijske mirise koje proizvodimo.
Na taj način smo slični komarcima, jer oni takođe imaju veliku razliku u mirisima koje ih privlače i odbijaju.
Različiti komarci preferiraju različite djelove naših tela. Vrsta Aedes Gambiae voli mirise naših ruku i nogu, za razliku od međunožja i pazuha.
Neke životinje koriste svoje telesne mirise da drže insekte podalje i trenutno brojne kompanije pokušavaju da otkriju koje su najbolje hemikalije za to.
Autori istraživanja na blizancima shvatili su da hemikalije mogu da potiču iz žlezda u našoj koži ili iz milijardi mikroba na površini kože. Oni su odbacili bakterije kao uzrok, jer se na bakterije ne može uticati genetski, ali se ispostavilo da su pogrešili.
Svi imamo veoma različite i jedinstvene vrste mikroba u ustima, crevima i na koži. Samo mali dio mikroba dijelimo sa drugima - ali još imamo jedinstveni mikrobiološki otisak.
Sve do nedavno vjerovalo se da je raznolikost nasumična ili uslovljena time gdje živimo. Međutim, nedavno istraživanje, takođe na blizancima, pokazalo je značajan uticaj gena na to koji tip stomačnih bakterija će živjeti u nama, a isto je najvjerovatnije i sa kožnim.
Naših 100 biliona mikroba nadmašuje broj naših ljudskih ćelija deset prema jedan, i ispostavlja se da ih ne biramo već one biraju nas na osnovu genetskog sklopa.
To znači da, poput komaraca, određeni mikrobi žele da žive sa nama dok nas drugi smatraju odbojnim i žele da se nasele negdje drugdje.
Naši mikrobi proizvode mnoge vitamine i hemikalije u tijelu i, pošto su daleko od toga da budu loši, njihova raznovrsnost doprinosi zdravlju. Oni su, takođe, najverovatnije odgovorni za većinu mirisa.
Čak i redovno pranje ruku ne može da ukloni ove bakterije.
