Lider DF-a Miodrag Lekić na crnogorskoj opozicionoj sceni igra ulogu koju je nekad imao Vuksan Simonović, ocijenili su iz DPS-a.
"A u stvari je uspio da obruka samog sebe. Štafetu je preuzeo Andrija Mandić, koji je nekoliko godina kasnije pozivao strane investitore da ne ulažu u Crnu Goru. Najočitiji primjer Vuksanovog sindroma građani su imali priliku da vide uoči referendumske kampanje. Zbog značaja tog pitanja čak njih četvorica su podijelili ulogu jednog obilazeći svijet tvrdeći da Crna Gora nije demokratska i da joj treba zabraniti pravo na referendum. 'Patriotski' doprinos dali su i tandem Mandić – Medojević obilazeći evropske metropole insistirajući da naša država ne zaslužuje da otpočne pregovore o pristupanju Evropskoj uniji", saopšteno je iz DPS-a. Na red je, kako navode, došao i prvi među njima, Miodrag Lekić. "Koji se naročito potrudio da svoje sugrađane, kao i svi prije njega, opiše na najgori mogući način. Kroz obraćanje italijanskom ambasadoru i osporavanje odlikovanja koje je dobio gradonačelnik Cetinja od Predsjednika Italije, Lekić je pokazao da je jednak sa onima koje predvodi. Nije to neočekivano od čovjeka kome su stubovi političke ideologije i demokratije Mandić, Medojević i Danilović, ali obzirom na njegove godine i veliko iskustvo na koje se stalno poziva, ipak je za analizu njegov novi izliv nervoze prema mladim kadrovima koji u svojim sredinama, uživaju povjerenje građana veće od 53 odsto", saopštili su iz DPS-a. Sličan stav, navode, ima prema partiji koju podržava gotovo polovina građana Crne Gore, koja uspješno vodi Crnu Goru ka Evropskoj uniji i NATO-u. "Ipak je onda zaključak jasan, angažman bivšeg amasadora se sveo na to da, kao Vuksan, nosi pisma i oponira svakom uspjehu i priznanju nezavisne Crne Gore", zaključili su u DPS-u.