Njemački filozof vjerovatno za to ne bi mario, ako je suditi po njegovoj najpoznatijoj izjavi "Bog je mrtav!", ali ideja se nimalo ne svidja stanovnicima tog mjesta.
"Ovdje se nalazi Ničeova kuća, crkva u kojoj je kršten i u kojoj je njegov otac godinama propovijedao, tu je naučio da čita i piše, a tu su i grobovi njegove sestre Elizabete i roditelja. Napraviti od toga rudnik je najobičnije svetogrdje", izjavio je Ralf Ajhberg, inače predsjednik "Ničeovog udruženja" iz Rukena.
Na ovom području za vrijeme kominističke vladavine u tadašnjem Demokratskoj Njemačkoj (DDR), postojao je rudnik, ali je po ujedinjenju Njemačke 1990. godine, prestao sa radom. Ruden je od tada uglavnom turističko mjesto upravo zahvaljujući Ničeu.
"Kompletna parohija se oštro protivi rušenju Ničeovog groba", rekao je Joakim Salaomom, jedan od članova "ničeanaca", iako stanovnici okolnih mjesta ne bi imali ništa protiv da rudnik ponovo počne s radom zbog ekonomskog razvoja.
"Na žalost, odluka o ovom sporu biće donesena na višem političkom nivou", izjavio je Andreas Ginter iz kompanije "Mibrag", glavnog investitora na ovom području.
Na strani "buldožera" su i sve vodeće političke partije iz regije, demohrišćani, socijaldemokrati i ljevičari, dok se jedino stranka Zelenih protivi rušenju vječnog počivališta pisca "Zaratustre".
U Ničeovom filozofskom opusu, obično se isticu tri perioda. U prvom, Niče je pristalica filozofije Artura Šopenhauera (prije svega njegovog voluntarizma) imuzičkih djela Riharda Vagnera (Rodenje tragedije iz duha muzike, 1872; Nesavremena razmatranja, 1873). U drugom periodu Niče je blizak pozitivizmu, prirodoslovlju (Ljudsko, suvise ljudsko, 1878-1880; Jutarnja rumen, 1881). Treci period odlikuje se isticanjem metafizičkog elementa, postepenom razradom ucenja o "volji za moć" (Vesela nauka, 1882; Tako je govorio Zaratustra, 1883-1885; S one strane dobra i zla, 1886; Genealogija morala, 1887; Antihrist, 1888; Sumrak idola, 1889; Volja za moć, 1901, Putnik i njegova sjenka).
(MONDO)