Muškarci kod kojih je "anogenitalna distanca" (AGD), razdaljina od anusa do skrotuma, manja od prosjeka, pod većim su rizikom od smanjene plodnosti.
Muškarci kod kojih je "anogenitalna distanca" (AGD), razdaljina od anusa do skrotuma, manja od prosjeka (koji iznosi 5,2 cm), su pod većim rizikom od smanjene plodnosti, nego oni kod kojih je AGD duža, utvrdili su stručnjaci Medicinskog centra pri Ročesterskom univerzitetu.
Razmak između anusa i skrotuma je, kako je utvrđeno, u vezi i s količinom sjemene trečnosti i sa brojnošću spermatozoida, što otvara put za relativno jednostavno testiranje plodnosti muškaraca, napominje koautor studije Šana Svon.
Ovaj test je i precizniji nego uobičajeni, zato što ne zavisi od toga da li, na primjer, testirana osoba trenutno boluje od nazeba, ili je spoljašnja temperatura previše visoka.
Istraživanje je obavljeno na 126 mladih ljudi, rođenih 1988. ili kasnije, što je mali ali statistički relevantan uzorak.
Stručnjaci iz Ročestera nisu ulazili u to zašto neki ljudi imaju AGD kraću od prosjeka, međutim, izvjesna istraživanja od prije nekoliko godina su utvrdila vezu između majki koje su tokom trudnoće bile izložene povećanoj koncentraciji hemijskih jedinjenja ftalata i razmaka od anusa do skrotuma njihovih sinova.
Ftalati su u širokoj upotrebi u proizvodnji produkata za ličnu higijenu - kao što su mirisi, šamponi, sapuni, kao i u industriji plastike, boja i pesticida.
U pomenutim istraživanjima mjereni su tragovi ftalata u urinu trudnica. One kod kojih je sadržaj tih hemikalija bio veći, su deset puta češće od ostalih rađale sinove s ispodprosječnom AGD.
Iz toga se može izvući zaključak da ftalati, kojima je majka bila suviše izložena u trudnoći, mogu negativno da utiču na plodnost njenog muškog poroda.
(Tanjug)