Jeste li se nekada upitali da li vaše dijete pokazuje previše sklonosti prema vršnjaku istog pola?
Šta biste pomislili da vidite četvorogodišnjeg dječaka na ulici koji nosi roze majicu sa natpisom: "Ja volim roze i ne zanima me šta vi mislite o tome"? Vjerovatno bi vam bilo simpatično.
Sigurno je mnogo lakše da mislite šta ćete da spremite za večeru, nego čak i da počnete da razmišljate da je vaše dijete seksualno - na bilo koji način. Ali, ne zaboravite da djeca još kao mala (do devet godina) počinju da se zaljubljuju.
"Možda, čak, imaju snažna fizička osjećanja prema drugim ljudima. To je individualno, veoma je širok raspon što se tiče uzrasta, ali djeca počinju da razaznaju prema kome su naklonjena između devete i dvanaeste godine. Zbog toga za roditelje nikada nije suviše rano da uzmu u obzir takvu mogućnost, kao i da ulože napor da razumiju šta osjećaju i o čemu razmišljaju njihova djeca dok su mala. A to će da bude od velikog značaja kada odrastu", kaže dr Erika Pluhar, seksualni terapeut.
Vaš šestogodišnji sin izgleda neodoljivo u šarenoj spavaćici, sa crvenim cipelicama koje kao da je uzeo od Crvenkape, smijući se zajedno sa svojom sestrom i njenim drugaricama. Izraz njegovog lica podsjeća na modela koji šeta po pisti.
Da li je to dokaz njegove seksualnosti? Da li bi zato trebalo da počnete da razmišljate o budućem zetu sa kojim ćete da razmjenjujete recepte? Ili ste, šalu na stranu, toliko prestravljeni tom idejom da ste naprasno odlučili da svog sina upišete na treniranje 'najmuškijeg' sporta koji možete da zamislite.
Zaboravite na to. "Nije nimalo čudno da se dječaci i djevojčice pretvaraju da su suprotnog pola, posebno ako se njihova starija braća ili sestre, ili njihovi prijatelji tako dobro zabavljaju: igrajući se gusara, kauboja i Indijanaca, rvući se ili, čak, stavljajući šminku", kaže dr Majkl Bejli, profesor psihologije na Nortvestern Univerzitetu.
Nagovještaji homoseksualnosti
Postoji nekoliko tipova seksualnog ponašanja koje ispoljavaju predškolci, a koje nema nikakvog uticaja na buduću seksualnu orijentaciju.
"Dječaci i djevojčice mogu, na primjer, pokušati da ženama dodirnu grudi, ili da ljubopitljivo gledaju ljude dok se presvlače. Mogu da se igraju doktora ili imitiraju starije kako se ljube ili maze", kaže dr Pluhar. Roditelji će, možda, zbog toga da se zabrinu, ali to je samo normalna znatiželja.
Tek između devete i dvanaeste godine djeca svjesno počinju da igraju igre u kojima je cilj ljubljenje, ili počinju da 'eksperimentišu' jedno sa drugim.
Dr Pluhar kaže: "Nemamo mnogo podataka o tome šta djeca rade ili ne rade seksualno. Da li će, i kada će početi, zavisi od kombinacije psiholoških i bioloških faktora (vezano za seksualne hormone), ali i okoline u kojoj se nalaze. I, naravno, od prilike. Ali, ono što je sigurno, djeca eksperimentišu i sa homoseksualnim ponašanjem, isto kao što to rade sa heteroseksualnim".
Neki roditelji ovu temu prihvataju na šaljiv način. No, za većinu njih, perspektiva homoseksualnog djeteta nije uopšte za šalu. Oni mogu da vjeruju da je homoseksualnost prirodan dio ljudskog iskustva, ali u isto vrijeme da budu zabrinuti zbog moguće diskriminacije koja očekuje njihovo dijete.
Mogu da poštuju homoseksualce, ali i da budu šokirani saznanjem da je član njihove porodice homoseksualne orijentacije, sa jakom željom da se to ne sazna. Mogu i da imaju neka uvjerenja u vezi sa bolestima i promiskuitetom, koja samo dodaju još zabrinutosti postojećoj gomili briga. Ili, prosto, vjeruju da je homoseksualnost grijeh.
Intenzivno proučavajući ovu oblast, dr Majkl Bejli je posebnu pažnju posvetio tome da li je ponašanje u djetinjstvu začetak homoseksualnosti kasnije u životu.
Zaključio je da, ako dečak radi mnoge od navedenih stvari: na primjer, igra se presvlačenja, ima više sklonosti ka 'nežnijim' igrama, želi samo da se druži sa djevojčicama i sa tim nastavi duže vrijeme - to ima veliki uticaj na kasniji seksualni život.
Ukoliko takve stvari iznova i iznova čini, to nije prolaznog karaktera. U slučaju da neprestano stremi ka tome, to je često nagovještaj homoseksualnosti. Sa druge strane, slično ponašanje djevojčica nije preduslov sličnog ishoda.
Podržavajte svoje dijete
Međutim, bez obzira na to kako se roditelji osjećaju u vezi sa tim, jedna stvar je ista za svu djecu: ona su željna saznanja da su voljena i prihvaćena. Djeca očekuju da roditelji donesu odluku kako im je najvažnija sreća i sigurnost njihovog djeteta i da to uopšte ne povezuju sa njegovom seksualnom orijentacijom. Sa druge strane, mnogi roditelji se osjećaju odgovornim i pitaju: "Šta sam pogrešno uradio?".
Odgovor je, naravno, ništa. Istraživanja do sada nisu pokazala da je moguće nekog 'pretvoriti' u homoseksualca (što, takođe, znači da je nemoguće homoseksualno dijete preobratiti u heteroseksualca).
Ako vaše dijete razmišlja o vršnjacima istog pola, i to vas muči, trebalo bi da potražite savjet stručnjaka, koji će vam pomoći da se snađete u toj situaciji.
Roditelji moraju da prođu kroz lični 'proces izjašnjavanja' u vezi sa dečjom seksualnošću. Ako se ispostavi da je dijete zaista naklonjeno istom polu, kod njih to može da izazove jak osjećaj gubitka, da dovede do oplakivanja za nečim što su mislili da će imati. A tada im je, najčešće, neophodna pomoć da se sa tim izbore.
Jedno od mjesta na kojem bi dijete trebalo da se osjeća sigurnim, da se ne plaši, jeste njegov dom. Da se osjeća «slobodnim», nesputanim. Ako nije spremno da diskutuje o svojim seksualnim osjećanjima, pokušajte da na neobavezan, opuštajući način, zapodenete razgovor.
Pomenite homoseksualnog poznanika, poznatu ličnost… dajte djetetu do znanja da to nije tema koju izbjegavate. Pritom nemojte da koristite ponižavajuće riječi u vezi sa homoseksualacima.
Kupite djetetu igračke koje nisu specifične za određeni pol. Ako ih ono kategorizuje kao muške ili ženske, iskoristite to kao priliku za razgovor - neka vam objasni šta za njega to znači. Ostavite knjige adekvatne godištu djeteta o polu i seksualnosti - tamo gdje vaše dijete može da ih nađe, da bi dobilo neke korisne informacije.
Podržavajte svoje dijete. Ako djevojčica hoće da se ošiša da bi izgledala kao dječak, dopustite joj - to ne mora da ima bilo kakav značaj. Moguće je da će već sledeće nedelje da promijeni mišljenje.
Najnovije istraživanje ukazuje na šest puta veću vjerovatnoću da homoseksualna, lezbejska i biseksualna djeca - iz porodica koje su bile 'odbijajuće' prema njihovim sklonostima (u odnosu na porodice koje su bile neutralne ili pokazivale manji stepen odbijanja) - imaju ozbiljnu depresiju, a od tri do pet puta veću vjerovatnoću da koriste drogu ili imaju nezaštićen seksualni odnos i budu ugrožena nekom infekcijom.
Naročito je teška situacija kada je riječ o mladim transseksualcima (poremećaj polnog identiteta). Oni pate jer se ne osjećaju dobro u svojoj koži, pošto smatraju da je trebalo da se rode kao osoba suprotnog pola.
Stoga psiholozi kažu da bi roditelji, čak i ako izbjegavaju samu pomisao da je njihovo dijete 'drugačije' seksualne orijentacije, trebalo da pronađu put ka razumijevanju i pokažu ljubav prema njemu. To će ga učiniti mnogo sigurnijim kasnije u životu.
Pomozite svom djetetu da razumije svoju seksualnost. Neka bude sigurno da će od vas dobiti najbolji mogući odgovor na bilo kakvo pitanje u vezi sa osjećanjima ili seksom. Recite mu: "Volim te, bez obzira ko si i šta si", kaže dr Bejli. To je najvažnija poruka koju jedan roditelj može da uputi svom djetetu.
(MONDO/Yumama.com)